|
|
|
Društvo znanja
|
Među pojmovima koji se u našim medijima najčešće pojavljuju i koje naši vrli političari najčešće koriste gotovo svakodnevno ćete čuti društvo i gospodarstvo znanja. Ovi koncepti koje je Europska unija označila ključnima za svoj razvoj u Hrvatskoj su još uvijek relativna nepoznanica
Piše: Dražen Jurman
Pratite li i površno naše medije u zadnje vrijeme, sigurno ste nebrojeno puta čuli da je Hrvatska na putu prema gospodarstvu i društvu znanja, da se naše društvo transformira iz industrijskog u društvo znanja te informacijsko društvo. Priznat ćete, svi ovi pojmovi zaista zvuče cool i političarima su ih puna usta, ali što oni zapravo znače? Radi li se o, kako mnogi misle, političkim naklapanjima ili ti pojmovi zaista imaju uporište u svijetu u kojem živimo? Odgovor je jednostavan - i jedno i drugo. Naime, s jedne strane, zaista nismo uvjereni da političari točno znaju o čemu pričaju kad koriste pojmove društvo znanja, gospodarstvo znanja i informacijsko društvo, jer ih prečesto koriste i kao sinonime, što oni nisu, već se radi o međusobno povezanim i ovisnim, ali različitim stvarima, isto kao što ih i prečesto koriste na način koji je potpuno pogrešan. Osim toga, zar zaista očekujete da osobe koje, čast iznimkama, u toliko godina svog boravka na političkoj sceni nisu ništa ili vrlo malo napravili da bi Hrvatska zaista krenula tim putem znaju što je to? S druge strane, isti se termini već godinama koriste u Europi i svijetu, ali ne samo u, popularno rečeno, dnevnopolitičke svrhe, već zato što veliki broj razvijenih zemalja danas zaista živi i radi u informacijskom društvu i gospodarstvu znanja, pa čak i u društvu znanja.
Malo definicija
Samo objašnjenje i definiranje ovih pojmova nije lako niti jednoznačno. Recimo za početak da je društvo znanja najširim ujedno i krovni pojam, a njegov preduvjet i sastavni dijelovi su informacijsko društvo i gospodarstvo znanja, koji su međusobno povezani. Naime, informacijsko društvo je ono društo u kojem su stvaranje, distribucija i dijeljenje, manipulacija te dostupnost informacija informacijama važna gospodarska, kulturna i društvena aktivnost. Uz njega se veže i pojam gospodarstva znanja ili "knowledge economy", kojeg je prvi puta spomenuo Peter Druker, još krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pojam se odnosi na gospodarske aktivnosti koje svoj uspjeh ne temelje na minimalizaciji troškova i iskorištavanju resursa, već na kompetitivnim prednostima baziranim na znanju - od jedinstvenih znanja i sposobnosti u kreiranju poslovnih procesa, preko jedinstvenog znanja upakiranog u proizvode, do znanja u obliku upravljanja informacijama i komunikacijama. Ako su gospodarstvo znanja i informacijsko društvo sastavni dijelovi društva znanja, onda je definicija tog istog zapravo jednostavna – društvo temeljno na znanju, koje stvara, dijeli i koristi znanje za prosperitet i dobrobit svojih članova. Ova pomalo filozofska definicija i nije toliko bez temelja, ako se malo bolje analizira. Naime, čovjek u svom rastu i razviju uči gotovo svaki dan. Ako je to znanje koje stječe kvalitetno, osoba ga može jednako kvalitetno primjenjivati u praski. Pri tome je njegov radni učinak maksimalan i kvantitativno i kvalitativno, pa time otvara mogućnosti napretka za sebe ali i za društvo u cjelini. Ako su i osobe oko njega jednake, dakle posjeduju kvalitetno znanja, kroz suradnju ali i međusobnu konkurentnost svi skupa napreduju, društvo postaje bogatije ekonomski, ali i kroz inovacije, istraživanja i projekte.
Utopija ili stvarnost
Društvo znanja zvuči utopistički, ali u praksi su ga neke zemlje već dosegle. Ono što jedno društvo mora imati da bi se moglo smatrati društvom znanja je prije svega veliki stupanj visokoobrazovanog stanovništva, velika ulaganja države u obrazovanje, znanost i istraživanja, poticanje cjeloživotnog učenja, kvalitetne i dostupne informacijsko-komunikacijske tehnologije i usluge, propulzivno i konkurentno gospodarstvo, široku dostupnost informacija i jednostavan pristup njima. Vidite li u nabrojenom Hrvatsku? Na žalost, mi smo još daleko od ostvarenja društva znanja u svim njegovim sastavnicama. Druge europske zemlje, prije svega razvijene zemlje EU15 već su dobrano zakoračile u društvo znanja te time daju odgovor na pitanje iz međunaslova ovog odlomka – društvo znanja nije samo utopistički koncept, već zaista jedan standard koji je moguće dostići. Zemlje Europske unije to su odavno shvatile, jednako kako su i shvatile sve potencijale društva znanja, pa su još u Lisabonskoj agendi postavile cilj da Europa postane najkonkurentnije gospodarstvo i društvo znanja do 2010. godine. Ta bi godina pak već bila utopistička, jer premda postoji nekoliko država Unije koje su već blizu ili u standardu društva znanja, za njega nisu spremne niti sve članice zemalja EU15, a kamoli zemlje desetorice koje su u Uniju ušle nedavno (od njih je na najboljem putu Estonija). Osim toga, i neke zemlje EU15 koje su krenule prema društvu znanja u zadnjih nekoliko godina doživljavaju recesiju ili im se gospodarstvo ne razvija na način na koji su planirale. Bugarska i Rumunjska su još (pre)daleko, Hrvatska također, tako da će trebati puno (političke) volje i napornog rada da se cijela Unije približi društvu znanja.
Četiri stupa
Što se tiče Hrvatske, put prema gospodarstvu i društvu znanja strateški je interes naše države. Međutim, što se poduzima na njegovom ispunjenju? Realisti će reći jako malo, a pesimisti ništa. Ne možemo se složiti s tim ništa, ali činjenica je da Hrvatska prema društvu znanja kroči korakom naprijed i dva nazad. Prije spomenute odrednice društva znanja možemo grupirati u četiri stupa koja su kritična da bi zemlja bila sposobna u potpunosti sudjelovati u društvu i gospodarstvu temeljenom na znanju. Obrazovanje i obuka (nužno je obrazovano i obučeno stanovništvo kako bi se stvorilo, dijelilo i koristilo znanje), informacijska infrastruktura (od radija do Interneta, kako bi se informacije širile), pravni i ekonomski okvir (koji će poticati slobodni protok znanja, ulaganja u informacijsku i komunikacijsku tehnologiju te ohrabrivati poduzetništvo) te inovacijski sustav (mreža istraživačkih centara, sveučilišta, privatnih poduzeća i društvenih skupina kako bi se prihvatila globalna znanja i prilagodila se za lokalne potrebe, odnosno kako bi se stvorila nova znanja). Pitamo ponovo – vidite li Hrvatsku u ovim stupovima? Analizirati ćemo malo svaki od stupova, kako bi vam detaljnije približili društvo znanja, ali i kako bi vidjeli gdje je Hrvatska na tom putu i što još treba učiniti da bi se pokrenuli. Također, dotaknut ćemo se i koraka koje Hrvatska trenutno poduzima na svom putu prema društvu znanja. Naravno, ne treba biti veliki analitičar da vam bude jasno da će prevladavati pretežno tamni tonovi, premda na prvi pogled Hrvatska dobro kotira, kao 38. od 128 zemalja na listi društva znanja Svjetske banke.
Hrvatska na svom putu
Spomenuli smo četiri stupa na kojima počiva društvo znanja. Sva su jednako važna i međusobno ovisna. Prvi stup je obrazovanje i obuka, jer kako društvo znanja počiva upravo na znanju, preduvjet za to je obrazovano i obučeno stanovništvo kako bi se stvorilo, dijelilo i koristilo znanje. Hrvatska je u zadnjih dvije godine formalno napravila velike korake u pokretanju modernizacije svog obrazovnog sustava, ali to još uvijek nije ni izdaleka dovoljno, upravo radi spomenutog tempa korak naprijed, dva nazad. Tako smo uveli bolonjski sustav na sveučilišta, ali zbog poznatih problema privilegija kod upisa, nedostatku prostora na fakultetima, nedostatku kvalitetnog profesorskog kadra, bolonjski proces nam trenutno donosi više problema nego koristi. Isto tako, u Hrvatskoj svake godine fakultet završava premalo ljudi, samo 15 tisuća studenata, a da bi dosegli prosjek Europske unije (28 posto visokoobrazovanog stanovništva), taj broj treba narasti na 35 tisuća godišnje! U ovakvom sustavu sveučilišnog obrazovanja u Hrvatskoj to je nemoguće! Dodajmo i da program u osnovnim i srednjim školama također još nije dovoljno kvalitetan, unatoč pompozno najavljenom novom hrvatskom obrazovnom sustavu. Naravno, ne smijemo zaboraviti i ključni problem nikakvih plaća i još goreg statusa i uvjeta rada učitelja i profesora i jasno je da nas u dijelu obrazovanja čeka još dug i bolan put. Osim toga, važno je javnosti predstaviti važnost koncepta takozvanog cjeloživotnog učenja.
(mn) Cjeloživotno učenje
Koncepciju isključivog učenja za vrijeme srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja stručnjaci su počeli pobijati još prije 30-ak godina. Kritičnost stručnjaka prema rigidnom školskom sustavu s jedne, te potreba afirmiranja novih izvanškolskih oblika učenja s druge strane potakla je ideju cjeloživotnog učenja, u kojoj je osnovna misao, kao što i ime kaže, ukidanje razlike između škole kao institucije i ostalih dijelova ljudskog života. Učenje uz rad, samostalno učenje, stručno usavršavanje samo su neke aktivnosti koje ulaze u cjeloživotno učenje. Važnost tog novog načina obrazovanja u Europi također je proklamirana Lisabonskim procesom kao temelj izgradnje najdinamičnijeg i najkonkurentnijeg svjetskog gospodarstva temeljenog na znanju u kojem bi se povećala zaposlenost i životni standard. Lisabonska agenda zaključuje da obrazovanje mora postati kvalitetnije i učinkovitije te da se mora postići otvorenost i atraktivnost obrazovanja koje se također mora otvoriti utjecajima drugih dijelova društva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Transfer znanja treba postati djelotvorniji, što će rezultirati većom mogučnošću zapošljavanja, stvaranjem takozvanog aktivnog građanstva, što na kraju dovodi do umnažanja radnih mjesta. Time se opet potiče daljno stvaranje obrazovane, osposobljene, prilagodljive i mobilne radne snage. Strategija cjeloživotnog učenja u Hrvatsku se polako uvodi, prije svega kroz Bolonjski proces, međutim, svi studenti koji studiraju po famoznoj bolonji znaju koliko je taj proces još daleko od funkcioniranja na način na koji je zamišljen. Da bi se cjeloživotno učenje u Hrvatskoj potpuno prihvatilo, proči će još neko vrijeme, vjerojatno više godina, dok današnji osnovci i srednjoškolci završe fakultete. Što se tiče cjeloživotnog obrazovanja odraslih, na stručne seminare s ciljem dodatnog obrazovanja i savjetovanja obično se odlazi radi zabave i druženja, a ne radi usavršavanja. Naravno, ne treba biti rob protokolima seminara, ali učenje i zabava se na takvih događajima lako kombinira.
ICT kao stup društva znanja
Ključnu ulogu u postizanju gospodarstva i društva znanja igraju i moderne informacijsko komunikacijske tehnologije, usluge i infrastruktura, prije svega širokopojasni pristup Internetu, kako u poslovanju, tako i u "normalnom" životu. Naši vjerniji čitatelji to već dobro znaju, jer smo o tome pisali već nebrojeno puta. I u ovom dijelu ostvarivanja društva znanja zaostajemo, premda je u zadnje vrijeme izražena kakva-takva politička volja da se to promjeni, a stvaraju se konačno i pravi uvjeti da se stvar popravi kroz kompetitivnu tržišnu utakmicu. Prije svega govorimo i donošenju nacionalne strategije širokopojasnog pristupa Internetu, raspetljavanju lokalne petlje koja omogućava da novi operateri korisnicima ponude usluge nezavicno od monopolista, te sve jačom ulogom Hrvatske agencija za telekomunikacije u reguliranju domaćeg tržišta elektroničkih komunikacija. Ključni problemi u ovom području su još uvijek nedostatak domaćeg sadržaja za širu popularizaciju tehnologija i njihovog korištenja te korištenje tih tehnologija u gospodarstvu. Također, treba raditi i na implementiranju tih tehnologija u obrazovni sustav i razvoju obrazovnog sadržaja. Povezanost ovih tehnologija sa društvom znanja najbolje je vidljiva u tablici koja prati ovaj tekst ovaj, a koja pokazuje indekse pojedinih zemalja u društvu znanja, prema ocjenama Svjetske banke.
Tko je jamio...
Treći stup društva znanja je regulativni, odnosno pravni i ekonomski okvir koji će poticati slobodni protok znanja, ulaganja u informacijsku i komunikacijsku tehnologiju te ohrabrivati poduzetništvo. Ovdje je stanje u hrvatskoj katastrofalno, što je također razvidno i iz indeksa Svjetske banke, ali i ostalih istraživanja koja se provode u svijetu. Hrvatski zakoni su još uvijek loši, nerazumljivi i prebrojni, pa nas baš zanima kakva će situacija biti nakon regulatorne giljotine ili Hitroreza. Ne smijemo zaboraviti niti stupanj korupcije u društvu. Vlada tvrdi da taj stupanj i nije onakav kakog ga javnost percipira, i tu nam se čini da su u pravu, jer je taj stupanj vjerojatno puno veći. Sporost administracije na zahtjeve ulagača i poduzetnika, netransparentne privatizacije i preuzimanja, u kojima su uvijek neki drugi interesi u igri i još mnogo faktora razlog je zašto Hrvatska u ovom području mora poduzeti radikalne korake da se približi društvu znanja. Međutim, nekako nam se ne čini da ćemo tome svjedočiti u nekoj bliskoj budućnosti.
Pohvale inovatorima
Četvrti i posljednji stup na kome stoji društvo znanja je inovacijski sustav, koji se očituje u mreži istraživačkih centara, sveučilišta, privatnih poduzeća i društvenih skupina koje ili stvaraju nova znanja ili prihvaćaju globalna znanja i prilagođuju ih lokalne potrebe. Situacija u ovom području u Hrvatskoj je kvalitetna, premda je još uvijek daleko od ispunjenja svojih potencijala. Hrvatski znanstvenici i istraživači cijenjeni su na svim europskim i svjetskim sveučilištima, a u uvjetima u kojima rade i u Hrvatskoj konstantno oduševljaju inovacijama i pronalascima. Sjetimo se samo nedavnog otkrića profesora Radmana o oživljavanju mrtve stanice, otkrića Sumameda za koje je zaslužna svojevremeno moćna i inovativna Pliva, a gledamo li kroz povijest, lako je uvidjeti koliko su inovativni bili naši izumitelji.
Ipak, i na ovom području nas čeka dosta posla. Prije svega, potrebno je daljnje usavršavanje kvalitetnih ljudi koji bi mogli provoditi istraživanja u Hrvatskoj, stvaranje uvjeta da se ti ljudi usavršavaju u Hrvatskoj, a ne u inozemstvu, a potrebno je i puno veće ulaganje u znanost i istraživanja od strane države. I na tome treba početi raditi danas, a ne uljuljati su u spoznaju da je ovo jedino područje u kome Hrvatska na svom putu u društvo znanja stoji relativno dobro.
Pogled u budućnost
Pogledamo li tablicu društva znanja, Hrvatska na 38. mjestu ima nešto razloga za zadovoljstvo, ali puno više i za nezadovoljstvo. Zadovoljstvo leži u činjenici da nam je indeks društva znanja 6.86, što nas stavlja među zemlje s dobrom perspektivom za postizanje tog društva. Međutim, ono što nas mora brinuti su činjenice da nam indeski četiri stupa nisu ravnomjerni, već su oscilacije prevelike, sve europske zemlje su po indeksima ispred nas, osim Rumunjske i Bugarske, što i nije neka utjeha. Možda najveći razlog za zabrinutost leži u činjenici da svaka osoba koja ja imalo upoznata sa konceptom društva znanja, što ono znači i kako ga treba doseći, nema dojam da u Hrvatskoj postoji utvrđen put kojim će naša zemlja krenuti u bolje sutra. Istina, postoje inicijative, planovi i strategije, ali svi su fragmentirani i pretežno vezani za uska područja. Osim toga, u praksi njihovo izvršavanje nailazi na niz problema, pa obično ostaju mrtvo slovo na papiru. Kako je pred nama izborna godina, ne čini nam se da će se društvom znanja itko previše baviti od onih koji bi to morali, jer slijedi uvijek teška bitka za njihovo vlastito bolje sutra, čitaj fotelje.
IZDVOJENO:
Indeks društva znanja
Svake godine Svjetska banka radi tablicu zemalja društva znanja, koju slaže prema ocjenama od 1 do 10. Na listi je 128 zemalja, a gledaju se sljedeći indeksi – društvo znanja i gospodarstvo znanja kao glavi, te spomenuta četiri stupa, edukacija, inovacije, regulativa i ICT. Hrvatska na toj listi naizgled dobro stoji, 38. od 128 mjesta nas stavlja u gornju trećinu, ali treba naglasiti da smo od Europskih zemalja na začelju, zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, koje se, barem nešto kao dobra vijest, lošije od nas. Hrvatska ima indeks društva znanja 6,86, dok je indeks gospodarstva znanja 6,52. Najgore stojimo po pitanju regulative i poticanja ulaganja, mizernih 5,51. Slijedi edukacija 6,55, zatim ICT infrastruktura u kojoj nam je indeks 6,91, a najbolji smo po pitanju inovacija, gdje nam je indeks čak 7,12. Inače, na listi su vodeće Skandinavske zemlje. Tako Švedska ima indeks društva znanja 9,54, slijede Danska s 9,23 i Finska 9,22. Od Europskih zemalja u vrhu je još Ujedinjeno kraljevstvo s indeksom 8,96 i Island (8,92), dok su Sjedinjene Američke države na osmom mjestu sa indeksom 8.80.
hrdigg|prijavi
|
18 Dec 2006 by DeeJay
|
0 comments
|
|
|
Starije tekstove iz rubrike
Razno, pisane 2005. godine i ranije možete naći u arhivi.
|
|
