Privatno kopiranje: Pravična naknada ili pretjerani namet?
Burno i ljuto reagirala je domaća Internet zajednica, kako korisnici tako i uvoznici medija i uređaja, na prijedlog ZAMP-a za Cjenika naknada za privatno kopiranje. O čemu se radi, zašto su cijene toliko visoke, zašto je obuhvaćeno toliko uređaja i hoće li i kako ovaj cjenik zaživiti, istražili smo u ZAMP-u.

Razgovarali: Dražen Jurman i Vlatko Jurić Kokić

Objavljeno u pcchip 128, siječanj 2006


Top tema zadnjih nekoliko dana među korisnicima informatičkih tehnologija je prijedlog ZAMP-a (Zaštita autorskih muzičkih prava), stručne službe Hrvatskog društva skladatelja a u ime četiri udruge nositelja prava (HUZIP, ZAPRAF, DHFR i HDS ZAMP) za cjenik naknada za reproduciranje (umnožavanje) autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje – tzv. sustavom privatnog kopiranja. Prijedlog cjenika šokirao je korisnike, ali i uvoznike medija i informatičke opreme. Naime, ZAMP predviđa da se na svaki prazan medij, CD ili DVD, te na niz uređaja koji uključuju memorijske kartice, USB stickove, mp3 playere, sve uređaje sa integriranom memorijom plaća ta određena naknada, koja iznosi 1,26 kn za CD, 2,35 kuna za prazan DVD, pa do, na primjer, 200 kuna za uređaje sa integriranih 4 do 6 GB ili 310 kuna za stolni DVD snimač sa 40 GB tvrdog diska.
Naknada za privatno kopiranje predviđena je našim Zakonom o autorskim i srodnim pravima prema modelu koji postoji u većini zemalja europske unije. Po tom sustavu, autori za djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana (kopirana, umnožena) snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za
privatno ili drugo vlastito korištenje, imaju pravo na odgovarajuću naknadu. Premda bi se dalo raspravljati o logici koja stoji iza same odredbe, ostavili smo je po strani i otišli do HDS ZAMP-a iz prve ruke saznati zašto su predviđene ovako visoke naknade za ovako široki raspon uređaja. Razgovarali smo sa Lordanom Ljubenkovom, pravnim savjetnikom HDS-a koji je nadgledao izradu prijedloga cjenika.

Kako je uopće došlo do izrade spornog prijedloga cjenika?
Zadnjih desetak mjeseci svi nositelji prava, dakle sve udruge koje štite autorska prava, bilo glazbenika, bilo filmaša, radili su na zajedničkom cjeniku za naknade za privatno kopiranje, u sklopu CARDS projekta Europske unije. Cjenik se radio uzevši u obzir raširenost i visinu naknada u zemljama Unije, kao i specifičnosti domaćeg tržišta, pa su naše predložene cijene naknade među najnižima u Europi.

Ali nije puno niža od ostalih naknada, dok je naš standard daleko ispod prosjeka standarda zemalja s kojima se uspoređujemo.
Ovaj sustav se godinama provodi u Europi i funkcionira. Mi smo ovaj cjenik napravili prema europskom modelu, ali smo pazili i na stupanj razvijenosti informatičke tehnologije kod nas i specifičnosti našeg tržišta. Treba odmah napomenuti da ovo nije konačan cjenik. Ovo je naš prijedlog kojeg predstavljamo uvoznicima medija i uređaja. Oni su sada ti koji će nama dostaviti svoje argumente i prijedloge da korigiramo ovaj cjenik prema nekim specifičnostima njihovog poslovanja koje mi možda nismo uzeli u obzir.

Zašto naknada nije uvedena kao postotak od nabavne cijene medija, kao u nekim europskim zemljama?
Postotna naknada nije sretno rješenje, jer se cijene medija i uređaja stalno mijenjaju. Postoje zemlje u kojima je država odredila vrlo nisku postotnu naknadu – od 4% do 9% - od nabavne cijene medija. Međutim smatra se da takve naknade ne udovoljavaju načelu adekvatne naknade za autore koje propisuje Direktiva EU 2001/29. Mi smo napravili prijedlog cjenika koji štiti autore, ali smo utvrdili pravičnu naknadnu, a ne razmjernu. Kada bi išli na razmjernu naknadu, trebalo bi uzeti u obzir da se na 60% medija kopira zaštićeni sadržaj te to pomnožiti sa 50 do 70 kuna za npr. glazbeni sadržaj, a za video od 70 do 100 kuna, što je prosječna vrijednost autorskog sadržaja na tržištu i dobila bi se vrijednost realne naknade.

Otkud taj podatak da je prosječna vrijednost sadržaja 70 kuna?
Ta je vrijednost izračunata od strane diskografskih kuća. Oni su izračunali da nakon što se od prodajne cijene jednog originalnog CD-a oduzmu troškovi njegove fizičke izrade (sam nosač, troškovi snimanja, dizajna i izrade covera i ostalo), ostaje prosječna vrijednost od 50,00 do 70,00 kn. Kada bi prema toj brojci išli računati razmjernu naknadu, došli bi do idealne, ali neprovedive cijene, pa smo ovim cjenikom dali modus pravične naknade, jer korisnik na jedan CD, na koji plaća naknadu od 1,26 kuna može snimiti nekoliko glazbenih albuma, čija je vrijednost nekoliko stotina kuna.

Ali ne koriste se svi mediji za snimanje zaštićenog sadržaja. Vaš je podatak 60%, ali iz 2002. godine. Jeste li napravili neko novije istraživanje u Hrvatskoj koliki je postotak medija na koji se kopira zaštićeni sadržaj?
Ne, to nije naš posao, ali ta istraživanja i te podatke ima policija i oni su nam ih dostavili, a ta stopa iznosi 50%.

A jeste li istražili koliki se postotak medija koristi za snimanje vlastitog sadržaja?
Takva istraživanja su provodile nezavisne agencije, poput GFK i Understanding&Solutions, a i naše krovne organizacije na svjetskoj razini imaju te podatke kojima se onda mi možemo služiti. Mi ne možemo ići od vrata do vrata i provjeravati tko ima kopirani vlastiti a tko zaštićeni sadržaj.

Ali bez tih istraživanja iz Hrvatske ne može se govoriti o pravičnoj naknadi. Jer će sada određeni postotak korisnika, puno veći nego što vi smatrate, plaćati naknadu za neke domaće "glazbenike" čiju "glazbu" ne sluša i ne želi slušati, samom kupnjom medija na koji će onda staviti svoj vlastiti sadržaj.
Jeli po vama ovaj sustav dobar? Smatrate li vi da autori trebaju dobiti naknadu za svoj rad? Ovaj sustav daje pravičnu a ne razmjernu naknadu po gore spomenutom odnosu koji se može izraziti i ovako – ako se na 1 cd snimi 7 albuma koji (ako nisu oni najpopularniji) imaju vrijednost autorskog sadržaja 50 kuna, što dakle daje vrijednost od 350 kuna. To bi značilo da se po sadašnjem cjeniku na samo jedan od skoro 350 cd-a može očekivati da će se snimiti glazba. Ovaj cjenik nije usmjeren prema korisnicima, nego prema uvoznicima.

Ali na korisnicima će se ta naknada prelomiti.
Zakon određuje da su obveznici na plaćanje naknade uvoznici, a ne korisnici. Krajnji korisnik od naknade zapravo profitira, jer dobiva pravo na privatno kopiranje. To je ipak bolje nego potpuna zabrana kopiranja zaštićenog sadržaja. A autor dobije svoju naknadu. Smatrate li vi da je u redu da autor dobije naknadu za svoj rad?

Smatramo, ali ovaj način na koji je naknada izračunata i argumenti za tu računicu su krivi. Efekte će osjetiti svi korisnici, pa i oni koji na medije snimaju vlastite, a ne zaštićene sadržaje.
Sustav je generalan jer jedino tako može i funkcionirati uvažavajući i autore i nositelje srodnih prava, uvoznike i krajnje korisnike. Mi kao udruga, uz sve ostale udruge koje ujedinjeno nastupaju po ovom pravu na naknadu, postojimo i radimo sa jednom zadaćom – da zaštitimo nositelje prava onako kako nam zakon nalaže i omogućava.

Ali ne štitite sve autore. Sve je veći broj njih koji prelaze na Creative Commons licence, koje su sada dostupne i u Hrvatskoj.
Svaki autor ima pravo nama se pismeno obratiti i tražiti da bude isključen iz našeg sustava kolektivne zaštite, ako smatraju da ne mogu opstati u njemu, jer dobivaju premalo. Organizacijom nekog koncerta oni možda zarade manje nego što moraju kao organizatori platiti za kolektivnu zaštitu, onda mogu istupiti iz nje i održavati koncerte za svoje prijatelje i ljude koji vole tu glazbu u sklopu Creative Commons licence. Sasvim je jasno u tom slučaju da ti izvođači žele svoj jedan geto u kome mogu funkcionirati.

Ali ako mi želimo snimiti neki koncert ili album izdan u sklopu Creative Commons licence, mi za taj prazan CD moramo platiti naknadu. Taj novac ne ide onda tim izvođačima.
Ne samo to, naknada se mora platiti i ako snimite na CD i vaše fotografije ili fotografije vama drage osobe jer se radi o generalnoj primjeni sustava.

To je apsurdno.
Taj apsurd kako ga vi zovete uključuje možda 100 ljudi. Nije vam to argument. Vi grčevito želite ovaj sustav, koji u Europi postoji već 30 godina i koji funkcionira, dovesti do apsurda.

Ne, ali tvrdimo da počiva na klimavim nogama. Glazbena industrija vrišti da propada radi piratstva.
Ovo nema veze sa piratstvom.

Ima, jer se tvrdi da je presnimavanje za osobno korištenje, bez naknade za privatno kopiranje, piratstvo koje šteti glazbenoj industriji. A broj prodanih originalnih CD-a raste. Prema časopisu Musician, u Velikoj Britaniji je lani božićna prodaja CD-a probila sve rekorde, a prema agenciji Nielsen SoundScan broj prodanih glazbenih jedinica u SAD-u je lani iznosio 817 milijuna, od čega 141 milijun legalnog downloada s Interneta, što je rekord u zadnjih 20-ak godina.
Mi nemamo takve podatke, pa ih ne želim komentirati. Samo ću reći da sam ja pravnik i da ne bi pristao raditi na ovome da smatram da to nema
smisla ili da nije pravedno ili da nisam imao podatke takve kakve sam
imao. A oni su drukčiji od ovih koje ste vi sada iznijeli.

To su podaci sa sitea Musician Guilda iz Velike Britanije. I podaci MPAA pokazuju napredak, promet kina pada, ali je zato prodaja DVD-a i VHS porasla za 25 posto u prvom kvartalu 2005. godine. Kako, ako se tvrdi da je piratstvo toliko rašireno?
Znači, opet govorimo o tome da ovaj sustav ne vrijedi i da ga ne bi
trebalo primjenjivati. To je argument jedino za to.

Ne! Tvrdimo da je i to argument koji je trebalo uzeti u obzir prilikom određivanja naknada. Ovako određene su previsoke, argumenti za njih su očigledno krivi, a na kraju svega cijenu će isključivo platiti korisnici, u obliku gotovo dvostruko skupljih medija?
Cijenu neće isključivo platiti krajnji korisnici. Opet kažem, uvoznici su obveznici plaćanja naknade, a na koji način će oni onda te cijene amortizirati je pak na njima. Dio naknade će se vjerojatno reflektirati na korisnike, ali uvoznici moraju naći modalitet da te naknade apsorbiraju. Hoće li smanjiti marže pa manji dio naknade reflektirati na krajnjeg korisnika ili će naći neki drugi način, to moraju sami utvrditi. Važno je naglasiti dvije stvari. Prvo, ovaj sustav može postojati samo zajedničkim radom od strane uvoznika i nositelja prava. Drugo, ovo je prijedlog cjenika koji će eventualno biti korigiran kada nam uvoznici iznesu svoje argumente i kada čujemo njihovu stranu priče.

Zašto onda prijedlog cjenika od početka nije rađen u suradnji sa uvoznicima, nego je napravljen jednostrano?
Zato jer je Zakon odredio da napravimo ovaj prijedlog samostalno, tako da smo ga samo poštovali. Uvoznici su dakle, znali da je ova naknada predviđena zakonom i da će biti uvedena. Mi smo napravili prijedlog koji je po nama pravičan. Sada se uvoznici moraju izjasniti o njemu.

Da se išlo od početka s zajedničkim radom, cijela stvar ne bi bila dočekana na nož od javnosti.
S naše strane smo u sklopu CARDS projekta učinili sve da olakšamo uvoznicima uključivanje u provođenje sustava te je stoga organizirana prezentacija (takozvani visibility event), upravo zato da uvoznicima detaljno obrazložimo zašto smo odredili prijedlog naknada ovako kako jesmo. Cijela ova priča, prijedlog naknada, visibility event, sve je rađeno za uvoznike, javnosti smo to planirali predstaviti nakon što, u dogovoru sa uvoznicima, odredimo konačne naknade.

A što ako se ne uspijete dogovoriti?
U slučaju spora, on će biti iznesen pred Vijeće stručnjaka, koga čine nezavisni stručnjaci iz IT sektora, predstavnici trgovaca i informatičara, kao i nezavisnih odvjetnika. Oni će proučiti spor i dati svoje mišljenje, koje nije obavezno već arbitrarnog karaktera, ne prisiljava nikoga. Onda se možemo ponovo probati dogovoriti, ako ne uspijemo, mišljenje Vijeća stručnjaka biti će jaki argument na sudu. Inače, ovo Vijeće nije formirano samo za ovaj slučaj, radi se o stalnom tijelu kojem potporu u radu pruža Državni zavod za intelektualno vlasništvo.

Ako pak prihvatimo argument da se veliki postotak medija koristi za snimanje zaštićenog sadržaja, kako objašnjavate visoke naknade, odnosno naknade uopće, za memorijske kartice, USB stickove i ostale uređaje koji primarno služe prijenosu podataka?
Ako je prosječna cijena memorijske kartice od 2 GB oko 1500 kuna, a prijedlog naknade je 120 kuna, to je ispod deset posto. Inače, memorijske kartice i USB stickovi se mogu koristiti za prijenos zaštićenog video i zaštićenog sadržaja, a recimo i Rolling Stonesi su objavili album na memorijskoj kartici.

Zašto diskografske kuće u Hrvatskoj ne objave album na memorijskoj kartici? Nema interesa za to, preskupo je.
Memorijske kartice se vrlo lako mogu koristiti za zaštićene sadržaje. Osim toga, memorijske kartice su u sustavu privatnog kopiranja europske unije još od prije nego su se ovako raširile, kao u zadnje vrijeme. Interes je proizvođača da memorijske kartice sve više budu korištene za prijenos i korištenje autorskog sadržaja, jer je industrija zabave primarni pokretač razvoja tržišta.

Ne bi se složili. Preskupe su za to, njihova je osnovna namjena korištenje u digitalnim aparatima i kamerama, za nešto drugo nema smisla. Jeftinije je kupiti prazan medij za autorski sadržaj.
Memorijske kartice su efikasan, jednostavan, brzi high capacity nosač na kojima ljudi sve više koriste zaštićene sadržaje. Međutim, ovaj argument koji ste vi naveli stoji i o tome smo vodili računa, pa se u ovom slučaju ipak radi o znatno manjoj naknadi na cijenu uređaja nego kod drugih nosača. Ovom naknadom omogućeno je korisnicima da na te kartice kopiraju zaštićeni sadržaj.

Međutim, prema podacima iz vaše Internet prezentacije, nemaju sve zemlje Unije naknadu na kartice. Na primjer: Belgija, Francuska, Njemačka, Švedska nemaju, Italija ima 0,09 eura, Danska 0,25 eura. Hrvatska pak ima 2,70 eura. Zašto?
Smatramo da se memorijske kartice mogu i koriste za snimanje zaštićenog sadržaja. A to što druge zemlje nemaju naknadu za te kartice je uvjetovano brojnim objektivnim okolnostima svake zemlje. Jedan od razloga je da su se neke zemlje odrekle naknade, ali su zato stavili veću naknadu za ostale medije.

Nije li ta pretpostavka ipak bizarna? Memorijske kartice se mogu koristiti za snimanje zaštićenog sadržaja. Tako možemo, s obzirom na aktualnu situaciju u Hrvatskoj preventivno uhititi sve vlasnike vatrenog oružja, jer se to oružje može koristiti za počinjenje kaznenog djela.
Uvoznici i proizvođači razvijaju industriju kojoj je primarno omogućiti snimanje autorskog sadržaja. Ta se industrija razvija kroz sve više medija i uređaja za prijenos podataka koji su brži, imaju veći kapacitet i s kojima se lakše i efikasnije kopira zaštićeni sadržaj. Zakon je taj koji daje autorima pravo na naknadu za njihov autorski sadržaj koji korisnici kopiraju za vlastito korištenje.

Pili li ovim prijedlogom ZAMP granu na kojoj sjedi? Kako očekivati da će ljudi poštivati autorska prava kada se predlažu ovako visoke naknade za medije na koje neki neće snimati zaštićeni sadržaj? Ovakve bi cijene upravo mogle dovesti do suprotnog efekta, povećanja piratstva.
Iste argumente su uvoznici i korisnici davali svuda u Europi kada se uvodio sustav za privatno kopiranje. Međutim, sve je to bilo kratkotrajno i uskoro su stvari sjele na svoje mjesto. Očekujemo da će se isto dogoditi u Hrvatskoj. Mi smatramo da ova predložena naknada nije prevelika i abnormalna.

IZDVOJENO
Reakcija na Cjenik


Očito ponukani prijedlogom Cjenika, trgovci i uvoznici su se odlučili udružiti, pa se pri Hrvatskoj gospodarskoj komori osniva se Zajednica trgovaca, uvoznika i proizvođača uređaja za tonsko i vizualno snimanje, praznih nosača zvuka, slike i teksta, te naprava za fotokopiranje. Ipak, prije osnivanja Zajednice je iz Komore upućena reakcija na Cjenik, koju je potpisao predsjednik Komore, Nadan Vidošević.
Premda budući članovi Zajednice nemaju zamjerki na samu ideju plaćanja nekakve naknade, prijedlogu Cjenika zamjeraju visinu, kao i retroaktivno plaćanje naknade. Koliko smo uspjeli doznati, izračunali su da bi ih retroaktivno plaćanje moglo koštati čak i više od milijardu kuna.
Donosimo vam dijelove njihove reakcije na Cjenik.

"Navodimo pregled visina naknada u nekim zemljama prema sadašnjem stanju:
- Irska, Malta, Luxemburg, Slovenija, Velika Britanija nemaju nikakvu naknadu (0%);
- Poljska, Češka, Slovačka, Estonija, Litva, Grčka imaju fiksnu stopu od 3-6%;
- Njemačka za prazne nosače ima naknadu od € 0,03 za CD medije i € 0,09 za DVD medije što je oko 25-50% u odnosu na nabavne cijene proizvoda;
- Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Italija, Mađarska, Nizozemska € 0,30-€ 1,60 za DVD medije što je oko 150-600% u odnosu na nabavne cijene proizvoda."
"Značajni porast prodaje bilježe sve zemlje koje nemaju naknadu ili je ona vrlo niska, i ta prodaja se najčešće odvija putem webshopova, na koji način krajnji korisnici izbjegavaju plaćati visoke naknade u matičnim zemljama. U Španjolskoj i Mađarskoj trenutno se vode rasprave o značajnom smanjenju naknada kako bi se ta grana privrede oporavila."
"Analizirajući naknade u predloženom Cjeniku može se zaključiti da je predlagatelj primjenio jedan od najskupljih modela (mađarski). Ocjenjujemo da bi primjenom predloženog modela nastale vrlo štetne posljedice, prije svega zbog trenutne ekonomske situacije gospodarskih subjekata, geografskog položaja te mekih granica prema susjednim zemljama koje nemaju te naknade. Nadalje, zakon dozvoljava uvoz tih proizvoda i za vlastite potrebe, bez plaćanja naknade, što bi još više smanjilo prodaju kroz legalne i tradicionalne maloprodaje, a stimuliralo bi prodaju tih proizvoda u pograničnim područjima susjednih država."
"Osim prigovora koji se odnose na visinu naknada predloženih u Cjeniku sporan je i početak primjene istoga, odnosno od kada teče obveza uplate naknade. Prema Cjeniku naknadu bi trebalo plaćati od dana stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, tj. od 30. listopada 2003. godine. Navedeni prijedlog ocjenjujemo neosnovanim. (...) Polazeći od činjenice da su predlagatelji Cjenika pravo na obavljanje djelatnosti ostvarivanja prava autora za područje Republike Hrvatske dobili 29. rujna 2004. godine, da od toga vremena do dostave Cjenika HGK-u nisu ponudili obveznicima plaćanja naknade - sklapanje ugovora sukladno odredbi članka 162. stavak 1. Zakona (što je temeljni vid uređivanja odnosa u područje zaštite autorskih prava) niti su opravdali razloge za ponudu Cjenika nakon proteka više od godine dana od dobivanja ovlaštenja, neutemeljeno je stajalište predlagatelja da obveznici naknadu moraju plaćati od dana stupanja na snagu Zakona."


IZDVOJENO
Osobni stav: Pravična naknada. Za koga?


Hrvatski Zakon o autorskim pravima prihvatio je europsku praksu blank tape levy, naknadu za tzv. privatno kopiranje. Ta odredba pretpostavlja da kupci prazni CD kupuju zato da bi na njega snimili neko autorsko djelo, pa kada se autorska naknada ugradi u cijenu tog medija, obeštećuju se nositelji autorskih prava za kopije koje će učiniti kupac toga medija. Sama ta pretpostavka stoji na klimavim nogama, jer pretpostavlja da se svi mediji i uređaji koji mogu poslužiti za kopiranje autorskog sadržaja koriste upravo za tu svrhu. No, kako se radi o praksi koja u Europi i svijetu postoji već oko 30 godina i čije je uvođenje u naše zakonodavstvo obaveza Hrvatske u pristupu Uniji, možda je i možemo razumjeti. Ono što sigurno ne možemo razumjeti niti opravdati je prijedlog naknada za privatno kopiranje koji je predložio ZAMP. Koliko god su se naši domaćini u ZAMP-u ljubazno trudili objasniti opravdanost tog prijedloga, brojke u njemu se previsoke i stoje na krivim argumentima.

Za i protiv
Na Internet stranicama ZAMP-a moguće je skinuti kompletnu prezentaciju cjenika, kao i argumente za njega. No, jesu li oni dovoljno jaki da opravdaju ovakav cjenik? Nisu. Jer činjenica da je po ovom prijedlogu naknada u Hrvatskoj među najmanjima u Europi ne znači ništa ako se usporede naš i europski standard.
Podatak da se na najmanje 60% praznih medija kopira zaštićeni sadržaj je iz 2002. godine. Od tada do danas su ponuđeni brojni servisi za legalni download, zatvoreni su mnogi p2p i torrent protokoli, Creative Commons licence omogućavaju download legalnog sadržaja, a posebno je zabilježen porast legalnog i besplatnog sadržaja dostupnog za download. Koliko se medija koristi za kopiranje zaštićenog sadržaja treba što preciznije utvrditi. Evo još jedan argument zašto. ZAMP tvrdi da ovim naknadama "će krajnji korisnik u intimi svog doma imati dopuštenje za kućno kopiranje npr. 10 albuma glazbe u vrijednosti 700,00 kn na jedan CD u mp3 formatu plativši za tu mogućnost nešto više od jedne kune kroz cijenu praznog CD-a". Dobar argument ako se prazni mediji koriste ISKLJUČIVO za snimanje zaštićenog sadržaja. Ja mjesečno trošim između 15 i 20 CD-a za snimanje vlastitih sadržaja, tekstova, fotografija i filmskih isječaka, dakle mojih autorskih djela. Stoga ja mjesečno u "intimi svog doma" plaćam "umjetnicima" minimalno 15*1,25 = 18,75 kuna. U godini dana 225 kuna. Ako 60% toga ide domaćim umjetnicima, 135 kuna iz mog džepa godišnje ide "umjetnicima" koje ja ne slušam i ne želim slušati!
Posebno bode oči i uši podatak da je ta naknada pravična. Za koga?
Teško je govoriti o pravičnosti ako će cijene uređaja i medija poskupiti od 10 pa da preko 70 posto, što bi se dogodilo da se prihvati ovaj prijedlog i da se te cijene ugrade u cijenu za krajnjeg korisnika. Nema pravičnosti za sve novinare, amaterske fotografe i snimatelje, zaposlenike u informatičkoj industriji i ostale korisnike koji koriste medije i uređaje za snimanje VLASTITOG ili LEGALNOG sadržaja, kao i za sve umjetnike i autore programa ili sadržaja koji se dijele besplatno, creative commons i open source zajednicu, koji se šire i razvijaju upravo besplatnim distribucijama preko Interneta i praznih medija. Ovaj bi prijedlog usporio razvoj te zajednice. Žalosno je što bi se to dogodilo zbog toga što će oni svojim radom puniti novčanike drugima, od kojih neki imaju obraza zvati sebe glazbenicima.
23 Jan 2006 by DeeJay
7 comments

by Tomo @ 24 Jan 2006 07:30 pm
Grozno, ovi su ludi.

by Luka @ 25 Jan 2006 07:07 pm
Ne vjerujem da ovi misle ozbiljno, kakvi su ovo odgovori? Jesu li u zampu glupi ili stvarno vjeruju u ovo?

by Mrgud @ 27 Jan 2006 07:34 pm
Ja mrzim ZAMP angry. I RIAA. I MPAA. Sve su to budale.

by Mladen DJ TimE @ 29 Jan 2006 03:13 pm
Zamp = lopovi + idioti
Ne dam domaćima ni lipe
DJurman - Respect

by Cicihno @ 29 Jan 2006 10:41 pm
djurman respect. Jebo zamp!

by Dr Sammy @ 13 Jan 2007 11:12 pm
I ja kažem! Nabijen ih na blanju!

by pero @ 18 Jan 2007 11:02 am
samo vi przite dok ves netko ne sprzi
zivio balkan

name:
mail: (optional)

smile:

smile wink wassat tongue laughing sad angry crying 

| Forget Me
Content Management Powered by CuteNews

Starije tekstove iz rubrike Razno, pisane 2005. godine i ranije možete naći u arhivi.


// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\