Kada je 6. kolovoza 1991. Tim Berners-Lee javnosti predstavio svoj projekt WorldWideWeb ili WWW, nije ni mogao sanjati da će na 15. rođendan tog projekta slova WWW biti ona koja najviše puta u danu otipkamo na našem računalu
Piše: Dražen Jurman
Objavljeno u pcchip 138
Tekuća, 2006. godina, bliži se svom kraju. I nju je, kao i zadnjih nekoliko, u razvijenom svijetu obilježio neizbježni Internet i pojam kojeg smo i sami nebrojeno puta spominjali u pc chipu –Web2.0. I dok se mnogi prepiru radi li se samo o jednom hypeu, sadašnjosti ili budućnosti Interneta, mi ćemo se okrenuti unatrag. Naime, ova godina Weba2.0 (o kome puno više možete saznati u našem svibanjskom izdanju, u kojem smo ga obradili kao temu broja) je i jubilarna petnaesta godina od nastanka Weba. Upravo ćemo stoga malo prošetati prošlošću, kako bi se iskusni surferi podsjetili kako je sve počelo, ali i da bi mlađe ili internetski neiskusnije čitatelje odvedemo, što se ono kaže, back to the roots.
Od ARPANET-a do Interneta
Povijest Weba ili točnije World Wide Weba (WWW) nije jednaka povijesti Interneta. Internet je postojao duže, ali upravo je Web ono što ga je učinilo ovim što je. Upravo zato ćemo se osvrnuti malo i na povijest Interneta, koja počinje još krajem 50-ih godina prošlog stoljeća. Tada se, naime, počelo razmišljati o komunikacijskog mreži u koju bi bili spojeni više računala s ciljem međusobne komunikacije i razmjene podataka. Prvi konkretan prijedlog o tome izradio je u kolovozu 1962. godine J.C.R. Licklider te nazvao to Galactic Network koncept. Osnovne postavke tog koncepta se do danas nisu previše promijenile i današnji Internet sadrži većinu njih.
Predak Interneta zove se Advanced Research Projects Agency Network (ARPANET), a razvila ga je agencija ARPA američkog Ministarstva obrane. Ključna osoba bio je Robert Taylor, voditelj Ureda obrade podataka Agencije, koji je odlučio oformiti računalnu mrežu po Lickliderovom prijedlogu. Tehničku stranu projekta prepustio je stručnjaku sa MIT-a, Larryju Robertsu i 21. studenog 1969. godine prva računala umrežena su u ARPANET. Bila su to računala University of California iz Los Angelesa i Stanford Research Institutea. Dva tjedna nakon toga, mreži su pridružena računala University of Utah i University of California iz Santa Barbare. Nova računala u ARPANET priključivana su u prosjeku svakih dvadesetak dana, pa ih je do početka 80-ih bilo preko 200. Otprilike u to vrijeme, 1977., kada su Bob Kahn i Vint Cerf predstavili Transmission Control Protocol (TCP), a godinu fana kasnije dodan mu je i Internet Protocol, koji je odgovoran za usmjeravanje (routing) podataka i poruka u mreži. TCP/IP je službeno usvoje u ARPANET-u 1983. godine, kada se polako počeo spominjati termin Internet kao oznaka za mrežu koja koristi TCP/IP protokol. ARPANET je tako postao ishodište Interneta, a još jedan u nizu ključnih trenutaka koji su doveli da Internet danas postane ovo što je dogodio se koju godinu ranije, 1980. godine.
Rađanje Weba
Te je godine Tim Berners-Lee, suradnik CERN-a (Europske organizacije za nuklearna istraživanja ili Organisation Européenne pour la Recherche Nucléaire) stvorio je ENQUIRE, bazu podataka temeljenu na hypertextu u kojoj je svaki novi podatak koji je unesen u ENQUIRE morao imati link na već postojeće stranice u bazi. Četiri godine kasnije Berners-Lee predložio je upravo takav način unošenja i pristupa podacima kao rješenje tada gorućeg problema CERN-a. Naime, istraživači i fizičari iz cijelog svijeta željeli su dijeliti svoje podatke, metode i rezultate istraživanja, ali nisu imali odgovarajući jednostavan način da to učine. Prijedlog nije dobio posebnu pažnju ni tada, ali niti 1989. kada je Berners-Lee ponovo predložio izgradnju velike hypertext baze sa linkovima. Premda taj prijedlog nije pobudio veći interes, Berners-Lee je ipak dobio dozvolu da ga implementira u tada novu NeXT radnu stanicu u CERN-u. Kada je počeo rad na toj implementaciji, Berners-Lee je imao niz ideja kako da svoju tvorevinu nazove, da bi se na kraju odlučio za WWW ili World Wide Web. Berners-Lee udružio je snage sa Robertom Cailliauom, ali puno koristi nisu imali. Caillau je pripremio prijedlog za financiranje World Wide Weba od strane CERN-a, ali bez uspjeha.
Dok je svijet slavio Božić 1990., Berners-Lee je završavao sve potrebno da bi Web dobio punu funkcionalnost – prvi Web preglednik ili browser, nazvan simbolično WorldWideWeb, koji je proširio s mogućnošću izrade Web stranica, pripremio je i prvi Web server na adresi info.cern.ch, te je izradio i Web stranicu na toj adresi na kojoj je izložio sve informacija o Webu uopće. Jedina mana mu je bila činjenica da je browser funkcionirao samo na spomenutoj NeXT računalnoj stanici. Stoga je još jedan entuzijast, Nicola Pellow stvorio novi, jednostavan browser koji je funkcionirao na gotovo svim računalima. Novi pokušaj dobivanja sredstava od CERN-a bila je izrada Web telefonskog imenika CERN-a, pogađate, bez uspjeha.
Mama Interneta
Dok su Berners-Lee i Cailliau tražili novac za svoj projekt WWW po Europi, Web je oduševio Amerikance. Posjet Paula Kunza sa Stanford Linear Accelerator Center (SLAC) švicarskom CERN-u odredio je novi put razvoja Weba. Kunz se oduševio Webom, te je predstavio projekt knjižničarki u SLAC-u, Louise Addis, koja ga je iskoristila za predstavljanje SLAC-ovih dokumenata online. Bio je to prvi Web server izvan CERN-a. Uskoro je postalo jasno da Web čeka velika budućnost, a 6. kolovoza 1991. Berners-Lee predstavio je široj javnosti sažetak svoj projekt WorldWideWeb na newsgrupi alt.hypertext. Taj se datum vodi i kao prvo pojavljivanje Weba kao javno dostupne usluge na Internetu, tako da je 6. kolovoz te godine bio i Webov 15. rođendan. Berners-Lee je cijelu filozofiju Weba na kraju sveo u jednu vrlo jednostavnu rečenicu, koju možemo i danas primijeniti u objašnjenju Weba: "Cilj projekta WorldWideWeb (WWW) je stvaranje linkova na sve dostupne informacije". Godinu dana kasnije još je jedna knjižničarka, Jean Armour Polly "promijenila" svijet Weba i Interneta kada je prvi put iskoristila termin surfanje u naslovu svoje knjige Surfing the Internet, što joj je, uz ostali rad, na kraju donijelo i nadimaka Net-mom ili Mama Interneta. Nakon toga, 1993. i 1994. godine, CERN donosi odluku da će Web biti besplatan za sve, a Marc Andreessen predstavio je prvi grafički browser Mosaic (Andressen je kasnije postao i suosnivač Netscapea) i priča završava. Ili bolje rečeno, tek počinje!
S tipkovnice na miša
Godine koje slijede, kraj 90-ih, obilježilo je širenje Interneta i Weba. To je, naravno, dovelo i do komercijalizacije istih. Početni entuzijazam oko prezentiranja i pristupa informacijama, kao i komunikacije preko Bulletin Board System ili BBS-a, preteče Internet foruma, zamijenila je ekspanzija pornografije, a kasnije i elektroničke trgovine ili e-commercea. To je u isto vrijeme Internet, a time i Web, populariziralo, ali i dovelo u opasnost da promjeni njegovu prvotnu namjeru medija za izmjenu mišljenja i informacija. O tome je najviše pisao i govorio Douglas Rushkoff, profesor medijske kulture Sveučilišta u New Yorku i savjetnik Komisije Ujedinjenih naroda za svjetsku kulturu, s kojim je autor ovog teksta imao nekoliko zanimljivih razgovora na ovu temu, a koji nam je također u intervjuu u svibanjskom izdanju pc chipa prošle godine detaljno objasnio fenomen bloga. "Web je promijenio Internet na bolje i na gore", rekao je tada Rushkoff u dijelu razgovora koji nismo objavili. "Prvotno se Internet svodio na grupu ljudi koji su međusobno razmjenjivali informacije, a kasnije i mišljenja. To je bilo doba kada se na Internetu tipkalo puno više od pukog broja kreditne kartice. Štoviše, ljudi su tada držali ruku puno više na tastaturi nego na mišu. Poslovni ljudi su shvatili potencijal Weba kao medija za prodaju svojih proizvoda i uskoro je Web došao na najveću kušnju ikad".
Dot-com i propast
Ta je kušnja bila dvostruka. S jedne strane prijetila je u potpunosti usmjeriti Internet i Web na distribuciju proizvoda i usluga, što je rezultiralo hiperprodukcijom dot-com tvrtki koje su svoje poslovanje temeljile na Internetu. Brza popularnost rezultirala je pravim eldoradom za investitore, pa su ogromne količine novca ulagane u takve tvrtke. Dio razloga za to leži i popularizaciji takozvanih venture capital investicija (ulaže se novac u nove i riskantne poslovne modele, koji, ako uspiju, nude višestruke povrate investicije). To je stvorilo i novu vrstu tragača za zlatom, pa se gotovo svakodnevno pojavljivao novi Internet projekt za kojeg je bilo "samo pitanje vremena kada će donijeti revoluciju na Webu". Na žalost, mnogi od tih projekata su imali slabi ili nikakav poslovni model i dot-com balon je eksplodirao, a većina takvih tvrtki je i propala. Upravo je to bila druga kušnja Weba, jer je propast poslovanja na Internetu za mnoge značio i propast samog Interneta. Međutim, do tada se Web kao medij već dobrano uvukao pod kožu mnogih surfera, koji su ga koristili za komunikaciju, učenje, upoznavanje ljudi ali i za mnoge druge stvari koje naš život čine ljepšim. Naravno, osim dot-com buma, to je razdoblje bilo obilježeno i takozvanim Ratom preglednika, u kome su s jedne strane bili Microsoft i njegov IE, a s druge Netscape. I taj je slučaj zorno pokazao da Internet i Web ne treba tako lako otpisati. Kada je IE obrisao pod s Netscapom, developeri koji su stajali iza Netscapea (kojeg je u međuvremenu kupio AOL) pozvani su pod zastavu Mozilla Foundation, koja je pak osnovala Mozilla Corporation čije je produkt danas sve popularniji FireFox.
Projekti koji su promijenili svijet
Ipak, poslovne mogućnosti koje je Web nudio nisu donijele samo loše stvari. Baš naprotiv, na Internetu se pojavilo i puno više nego uspješnih projekata, iza kojih je stajala originalna ideja ali i čvrst poslovan model, a koji su promijenili Web na bolje. Jedan od takvih je i planetarno popularni Amazon, koji se i danas smatra prvim pravim i ozbiljnim poslovnim modelom koji je iskoristio potencijale weba kao medija.
S druge strane, neki od Web projekata koji su promijenili svijet nastali su iz zabave ili pak zbog toga što su određeni ljudi odlučili napraviti ono što je njima na Internetu nedostajalo. I danas upravo takve inicijative dovode do popularnih projekata, poput Technoratia Davida Sifryja ili projekta DvaNula našeg Borisa Ličine Borje. Jednako tako je nastao Yahoo, kada su Jerry Yang i David Filo iz zabave pokrenuli tražilicu. Na isti način su 1998. dva studenta, Larry Page i Sergey Brin pokrenuli Google, koji je danas mnogim mladim surferima sinonim ne samo za tražilice, već valjda i za sami Web. Page i Brin su odlučili napraviti istraživački projekt da dokažu ideju da će pretraživač koji analizira odnos među stranicama dati bolje rezultate od postojećih tehnika. Sličnu kreatorsku sudbinu imao je i eBay ili u početku Auctionweb, osobna stranica Pierrea Omidyara, na kojoj je čovjek odlučio davati vlastite stvari na aukciju (ako ste negdje čitali/čuli da je nastao tako što je Omidyar želio pomoći zaručnici u skupljanju Pez figurica, zaboravite, to je samo bio loš pokušaj PR-a). Danas je eBay jedna od najvećih Internet kompanija, koja u svom portfelju ima i mega popularne servise kao što su Skype i PayPal. I takvi su servisi mijenjali i dan danas mijenjaju Internet, Web ali i svijet, omogućavajući jednostavnu i laku komunikaciju s ljudima širom svijeta. Više o tome možete pročitati u našoj temi broja, a recimo da je taj aspekt komunikacija vrlo brzo shvatio i Google, koji je svojom Gmail i kasnije GoogleTalk uslugom postavio temelje Weba2.0, ali i dodatno popularizirao mogućnosti komunikacije preko Weba.
Blog naš svagdašnji
Osim Gmaila, potencijale Weba kao medija za komuniciranje ali i izražavanje Google je uočio početkom ovog stoljeća u formi bloga, pa je kupio servis Blogger. I taj je servis nastao iz čiste zabave njegovog tvorca, Evana Williamsa, koji je vodio Internet dnevnik i došao na ideju stvaranja servisa koji će to isto, na jednostavan način, omogućiti i ostalima. Tako je postavljen temelj fenomena bloga, koji je također nevjerojatno utjecao na razvoj ali i popularizaciju Weba. Nedavno je Google zaokružio i priču o komuniciranju, stvaranju i dijeljenju informacija i sadržaja zaokružio (barem za sada) kupnjom YouTube servisa.
Sličan utjecaj imala je i Wikipedia, online enciklopedija u čijem stvaranju mogu sudjelovati svi. Količina informacija i znanja na toj stranici je fascinantna, pa smo i sami neke informacije koje ste mogli pročitati u ovom tekstu našli ili provjerili tamo.
Mogućnost dijeljenja informacija se širila, pa su, osim informacija, ljudi počeli dijeliti i multimedijalne datoteke. Naravno, pričamo o Napsteru, simbolu peer-to-peer mreža i razlogu inkvizicije koju je pokrenula glazbena industrija. Premda je jasno da autorska prava treba štititi, način korištenja Weba i Interneta kakvog je prezentirao Napster ima fantastičnu budućnost, koju još uvijek neki od glavešina industrije ne vide ili ne žele vidjeti.
Pogled u budućnost
U samo 15 godina Web je u potpunosti promijenio svijet, ne odmaknuvši puno od Berners-Leejevog poučka da mu je cilj stvaranje linkova na sve dostupne informacije. Ta je ideja, kao i sami web, evoluirala, jer je linkanje informacija dovelo do njene razmjene, zatim do komuniciranja kroz razmjenu informacija do samog stvaranja informacija. Mnogi će u tome prepoznati i koncept Weba2.0, koji zapravo i je rezultat te evolucije. Mnogi će skeptici reći da je to samo hype, ali bez obzira na to, ideje iza Weba2.0 žive i danas su dominante na Internetu. One se izražavaju kroz usluge i servise kao što su blogovi, wiki, podcast i RSS feed. Sve su one temeljene na interaktivnosti te svakodnevnom skupljanju i prikazivanju velike količine novih informacija. Uz Web2.0, budućnost ili čak bolje rečeno sadašnjost Interneta i Weba kao medija su društvene mreže, o kojima opet možete više saznati u temi broja.
A ako ste po međunaslovu pomislili da ćemo donijeti predviđanje kako će web izgledati za godinu, dvije ili pet, prevarili ste se. Razlog je jednostavan – to je nemoguće. Jedna mala stvar, ideja, usluga ili primjena weba koja nekom padne na pamet nakon čitanja ovog teksta može ga za dvije godine potpuno promijeniti. Ako ste se na ovu konstataciju možda osmjehnuli, sjetite se kako su Internet i Web izgledali prošle godine, prije YouTubea, ili nekoliko godina ranije, prije Google, bloga, Wikipedie ili eBaya.
IZDVOJENO:
Hrvatski web
I hrvatski web, baš kao i onaj svjetski, raste. Ove je godine stručni tim Sveučilišnog računskog centra proveo peto po redu mjerenje hrvatskog web prostora.
Mjerenjem su obuhvaćeni elektronički resursi dostupni HTTP i HTTPS mrežnim protokolom s poslužitelja u .hr vršnoj internetskoj domeni, a izmjereni uzorak obuhvatio je 36 391 web poslužitelja. Ukupna veličina ovim mjerenjem obuhvaćenih javno dostupnih web stranica procijenjena je na više od 2 TB što iznosi 1,73 puta više od posljednjeg mjerenja iz 2005. godine.
Što se tiče revolucionarnih stvari na domaćem webu, bilo je nekoliko događaja i projekata koje moramo spomenuti. Možda najvažniji od njih je portal Indeks, koji je bio prvi nezavisni online medijski projekt u Hrvatskoj, a koji je i dan danas jedan od posjećenijih domaćih webova. Ne smijemo zaboraviti i "skandal" sa porno uratkom jedne domaće poznate osobe, neki je zovu i pjevačicom, čiji je film proširio popularnost Interneta kod nas, pa su i oni koji do tada nisu znali što je to odjednom ga naučili koristiti. Jedan do velikih događaja za domaći web je bio i prvi reality show u Hrvata, Iskonov projekt 60 sati, u kojem su web surferi mogli uživo promatrati 60 sati u životu do tada nepoznate Andreje Šipek.
Servisi koji su domaćem webu davali na popularnosti su i domaći dating servisi, poput davnog ali nikad prežaljenog Matcha i njegovih nasljednika Iskrice i Smokve. Jedna od stvari koja je također obilježila naš web bila je pojava niza kvalitetnih online projekata, koji su se, izgleda, pojavili prije svog vremena, pa su zbog nedostatka financijskih sredstava i nezainteresiranosti oglašivača morali biti ugašeni. To su bili spomenuti Match, Coffe News, Proleteri i Jutro.com, sve od reda odlični projekti kojih se stariji surferi sjećaju sa sjetom. No, to ne znači da danas takvih projekta nema, baš naprotiv, na webu ih je sve više, a kako su stvari krenule, ovo je tek početak.
IZDVOJENO:
Vremeplov
1989. Stvoren HTTP
1991 Tim Berners-Lee u CERN-u predstavlja World Wide Web
1992. Postavljen tada jubilarni 25. web server
1993. Prvi grafički browser Mosaic, The Tech, prve online novine u izdanju studenata MIT-a
1994. CERN objavljuje da će Web biti besplatan, pojava Yahooa, prve banner reklame
1995. Tada jubilarnih 20 tisuća siteova, početak dot-com booma, pojava Amazona i eBay, Netscape i Internet Explorer kreću u rat, pojava Jave
1996. 350 tisuća stranica, pojava Hotmaila, prvog besplatnog webmaila, ICQ - prvi instant messenger
1997. Investicijski eldorado u e-poslovanje, Prvo spominjanje pojma weblog, kasnije blog
1998. Google, Open Diary, prvi blog community
1999. Napster, Blogger, Boo.com
2000. 20 milijuna siteova, dot-com krah
2001. Wikipedia, zatvaranje Napstera
2002. Mozilla 1.0, FBI stavlja potjernice na Web
2003. iTunes, My Space
2004. Google izlazi na burzu, bloggeri pozvani na press konferenciju, Gmail, Google Earth, Mozilla Firefox
2005. otvoreno 17 milijuna novih siteova, YouTube
2006. Web2.0, U kolovozu je online 92 615 362 web stranica
hrdigg|prijavi
|
