Tehnologija

Ravni, tanki i atraktivni

Kada je austrijski botaničar Friedrich Reinitzer, radeći na kemijskom pokusu, davne 1888. godine slučajno otkrio tekuće kristale nije ni slutio da će 115 godina kasnije njegove otkriće otvoriti tržište vrijedno 30 milijardi dolara.

Ekspanzija kućnih kina i DVD filmova, nadolazeće tehnologija digitalne televizije ali i estetski kriteriji samo su neki od razloga koji utječu da stare, klasične televizije polako odlaze u povijest. Nasljednici su tanki i atraktivni aparati, s ravnim ekranom, čiji sam izgled izaziva strahopoštovanje. Za takve televizore često se koristi izrazi flat screen, LCD ili plasma TV, i to kao sinonimi. Međutim, radi se o tri slične, ali opet različite stvari, od kojih pojmovi LCD i plasma TV predstavljaju različite tehnologije rada televizora, dok je flat screen pojam za tip ekrana, a ne tehnologiju reprodukcije slike. No, krenimo iz početka.
Klasične televizije rade na principu katodne cijevi iz koje se projicira snop elektrona na unutarnju stranu ekrana obloženog fosforom, koji taj snop pretvara u sliku kakvu mi vidimo. Ti su ekrani zakrivljeni, izgledaju poput konveksne leće. Flat screen naziv je nove vrste ekrana, koji su potpuno ravni. Takvi ekrani daju kvalitetniju i oštriju sliku, s čistim bojama i dobrim kontrastom. Vanjska svijetlost radi manji odbljesak, pa kad direktno udara u flat screen slika je još uvijek puno bolja i vidljivija nego kod klasičnih ekrana. Najvažnija prednost je ipak u činjenici da emitiraju manju količinu zračenja, a kvaliteta slike manje umara oči. Neka od istraživanja pokazuju da gledanje dvosatnog filma na klasičnom ekranu umara oči čak 15 do 20 posto više nego da film gledate na flat ekranu. Na žalost, ne poznavanje točnog značenja ovog pojma često rezultira i zabunama pri kupnji. Čitajući u katalozima ili na reklamama da neki tevevizor ima flat ekran ljudi često misle da se radi o tankom, LCD ili plasma TV-u, te se neugodno iznenade kada dođu u trgovinu po novi aparat i shvate da se radi o klasičnom televizoru s ravnim ekranom. Treba imati na umu da svi LCD i plasma TV jesu flat screen, ali nisu svi flat screen LCD ili plasma, vać mogu biti klasični televizori s ravnim ekranom.
Industrija LCD-a krenula je u Japanu sredinom 70-ih, ali bez velikog tržišnog značaja do 90-ih i pojave prijenosnih, laptop računala. Nedugo zatim, pojavili su se i LCD monitori za stolna računala. Tanki i lagani, predstavljali su izvrsnu zamjenu velikim i teškim monitorima, a uz to su svom vlasniku davali notu prestiža. Prvih nekoliko godina su prodajni rezultati LCD monitora bili relativno slabi. Glavni razlog bila je nestabilnost tekućih kristala, često su se znale pojavljivati i rupe u slici na mjestima gdje bi veći broj kristala prestao raditi. Dodajmo tome njihovu izuzetno visoku cijenu, i jasno je zašto nisu bili pretjerano popularni. Ipak, novom tehnologijom izrade slika je postala stabilna, a sve više tvrtki koje su izbacivale LCD monitore na tržište smanjilo je i cijenu. Tako je od početka 2000. godine više od 70 posto novih poslovnih računala kupljeno je s LCD monitorom. Bilo je samo pitanje kada će osim monitora krenuti proizvodnja LCD televizija. Prvi su krenuli Samsung, Dell i Sharp, koji i danas imaju primat na tržištu. Prateći izvrsne poslovne rezultate od prošle godine, Samsung je uložio 10 milijardi dolara u gradnju nove tvornice LCD televizora u Južnoj Koreji, koja bi za nekoliko godina trebala biti najveći proizvođač LCD-a na svijetu. Kad se uzme u obzir da je tržište LCD-a ove godine veliko 29 milijardi dolara, a predviđanja za sljedeću godinu govore o čak 62 milijarde dolara vrijednom tržištu, jasno je zašto Samsung želi ostati vodeći proizvođač LCD.
S druge strane, plasma TV funkcionira na principu stimuliranja plazme s eklektičnim naponom koja se onda projicira na ekran kao slika. I oni su tanki, s ravnim ekranom, atraktivnog izgleda. Idealni su za kućna kina, jer su veliki, dijagonale ekrana su od 100 cm pa više, a format slike im je 16:9, u kakvom se prikazuju filmovi u kinima. Format na koji smo navikli kod klasične televizije je 4:3. No, danas je većina DVD-a dolazi u 16:9 formatu, a on će uskoro postati i standard za televizijski program, prelaskom televizijskih kuća na digitalno emitiranje koje se očekuje u sljedećih dvije do tri godine. Za razliku od njih, manji LCD ekrani imaju mogućnost prikazivanja oba formata, dok veći ipak prikazuju samo 16:9. U veličini je i glavna prednost plasme pred LCD-om, jer je za sada najveći LCD dijagonale 102 cm, one koju ima najmanja plasma. S druge strane, plasma je zbog toga i nekoliko puta teža od LCD-a, koji su toliko lagani da ih jednostavno objesite na zid, poput slike i kasnije premještate gdje želite po stanu, neovisno o policama i stalcima za TV. Uz to, glavna im je prednost pred plasmom i multifunkcionalnost. Osim kao televiziju, LCD možete koristiti i kao monitor za računala, ali i kao digitalne slike. Naime, kada ga ne gledate možete jednostavno ostaviti da prikazuje neku sliku po vašem izboru, nešto poput wallpapera na računalu. Možete je mijenjati po želji i raspoloženju, a kada vam dosadi jednostavno je ugasite. LCD ima i svoje mane, pogotovo ako je slabije kvalitete. Ne nasjedajte jeftinim modelima, jer slika na takvim televizorima se često muti, a i prilično je loša ako gledate iz kosog položaja ili sa strane. Zato radije izaberite neki skuplji ali kvalitetniji model. Plasma TV nemaju problema s kvalitetom slike, ona je iz svakog položaja i svake udaljenosti savršena. Njihov problem je pak tzv. "burn in" efekt. Naime, gledate li na plasmi svakodnevno HTV, tijekom vremena će se logo HTV-a staliti sa slikom, pa će biti uvijek lagano primjetan na ekranu, bez obzira koji program gledate. Nešto poput ožiljka od lagane opekotine na ljudskoj koži. Prilično su i bučni, zbog jakog sustava hlađenja koju drži plazmu na optimalnoj radnoj temperaturi. Uz sve to, plasma je i dvostruko skuplja od kvalitetnih LCD-a srednjeg cjenovnog razreda.
Nabrojane prednosti i mane treba uzeti u obzir pri biranju koju od tehnologija izabrati. Ako niste ovisnik o televiziji, a želite novi i kvalitetan aparat, LCD je bolji izbor, pogotovo modeli koji podržavaju oba formata slike. To vam garantira kvalitetnu sliku TV programa i pravi doživljaj kućnog kina. Uzmite samo u obzir da je maksimalna veličina ekrana ovih modela 76 centimetara, svi preko dolaze isključivo u 16:9 formatu. Među najboljim modelima ističu se Dellov model W3000, te uređaji iz Samsung LS serije ili Bang&Olufsen BeoVision serije. S druge strane, ako ste ljubitelj potpunog doživljaja filma i ciljate samo na najbolje, a možete si to i priuštiti, izaberite plasma TV. U kombinaciji s dobrim ozvučenjem vjerojatno nećete nikada više poželjeti ići u kino, a kvaliteta slike će vas svakim novim filmom ponovo iznenaditi. Uz to, ako se pretplatite na digitalne satelitske televizije, mogućnosti koje vam se pružaju su nevjerojatne. Samo jedan primjer - ako gledate prijenos nogometne utakmice preko digitalnog satelita možete sami birati s koje kameru želite gledati sliku, ili pak gledati dvije, četiri, ili koliko god želite kamera odjednom. Kralj među plasmom je Phillipsov model 50FD9955, dok bi titulu best buy uređaja po omjeru cijene i kvalitete nosili Yamaha, model PDM-1 i Sony Vega serija.