|
Tehnologija
Ravni, tanki i atraktivni
Kada je austrijski
botaničar Friedrich Reinitzer, radeći na kemijskom pokusu, davne
1888. godine slučajno otkrio tekuće kristale nije ni slutio da će
115 godina kasnije njegove otkriće otvoriti tržište vrijedno 30
milijardi dolara.
Ekspanzija kućnih kina
i DVD filmova, nadolazeće tehnologija digitalne televizije ali i
estetski kriteriji samo su neki od razloga koji utječu da stare,
klasične televizije polako odlaze u povijest. Nasljednici su tanki
i atraktivni aparati, s ravnim ekranom, čiji sam izgled izaziva
strahopoštovanje. Za takve televizore često se koristi izrazi flat
screen, LCD ili plasma TV, i to kao sinonimi. Međutim, radi se o
tri slične, ali opet različite stvari, od kojih pojmovi LCD i plasma
TV predstavljaju različite tehnologije rada televizora, dok je flat
screen pojam za tip ekrana, a ne tehnologiju reprodukcije slike.
No, krenimo iz početka.
Klasične televizije rade na principu katodne cijevi iz koje se projicira
snop elektrona na unutarnju stranu ekrana obloženog fosforom, koji
taj snop pretvara u sliku kakvu mi vidimo. Ti su ekrani zakrivljeni,
izgledaju poput konveksne leće. Flat screen naziv je nove vrste
ekrana, koji su potpuno ravni. Takvi ekrani daju kvalitetniju i
oštriju sliku, s čistim bojama i dobrim kontrastom. Vanjska svijetlost
radi manji odbljesak, pa kad direktno udara u flat screen slika
je još uvijek puno bolja i vidljivija nego kod klasičnih ekrana.
Najvažnija prednost je ipak u činjenici da emitiraju manju količinu
zračenja, a kvaliteta slike manje umara oči. Neka od istraživanja
pokazuju da gledanje dvosatnog filma na klasičnom ekranu umara oči
čak 15 do 20 posto više nego da film gledate na flat ekranu. Na
žalost, ne poznavanje točnog značenja ovog pojma često rezultira
i zabunama pri kupnji. Čitajući u katalozima ili na reklamama da
neki tevevizor ima flat ekran ljudi često misle da se radi o tankom,
LCD ili plasma TV-u, te se neugodno iznenade kada dođu u trgovinu
po novi aparat i shvate da se radi o klasičnom televizoru s ravnim
ekranom. Treba imati na umu da svi LCD i plasma TV jesu flat screen,
ali nisu svi flat screen LCD ili plasma, vać mogu biti klasični
televizori s ravnim ekranom.
Industrija LCD-a krenula je u Japanu sredinom 70-ih, ali bez velikog
tržišnog značaja do 90-ih i pojave prijenosnih, laptop računala.
Nedugo zatim, pojavili su se i LCD monitori za stolna računala.
Tanki i lagani, predstavljali su izvrsnu zamjenu velikim i teškim
monitorima, a uz to su svom vlasniku davali notu prestiža. Prvih
nekoliko godina su prodajni rezultati LCD monitora bili relativno
slabi. Glavni razlog bila je nestabilnost tekućih kristala, često
su se znale pojavljivati i rupe u slici na mjestima gdje bi veći
broj kristala prestao raditi. Dodajmo tome njihovu izuzetno visoku
cijenu, i jasno je zašto nisu bili pretjerano popularni. Ipak, novom
tehnologijom izrade slika je postala stabilna, a sve više tvrtki
koje su izbacivale LCD monitore na tržište smanjilo je i cijenu.
Tako je od početka 2000. godine više od 70 posto novih poslovnih
računala kupljeno je s LCD monitorom. Bilo je samo pitanje kada
će osim monitora krenuti proizvodnja LCD televizija. Prvi su krenuli
Samsung, Dell i Sharp, koji i danas imaju primat na tržištu. Prateći
izvrsne poslovne rezultate od prošle godine, Samsung je uložio 10
milijardi dolara u gradnju nove tvornice LCD televizora u Južnoj
Koreji, koja bi za nekoliko godina trebala biti najveći proizvođač
LCD-a na svijetu. Kad se uzme u obzir da je tržište LCD-a ove godine
veliko 29 milijardi dolara, a predviđanja za sljedeću godinu govore
o čak 62 milijarde dolara vrijednom tržištu, jasno je zašto Samsung
želi ostati vodeći proizvođač LCD.
S druge strane, plasma TV funkcionira na principu stimuliranja plazme
s eklektičnim naponom koja se onda projicira na ekran kao slika.
I oni su tanki, s ravnim ekranom, atraktivnog izgleda. Idealni su
za kućna kina, jer su veliki, dijagonale ekrana su od 100 cm pa
više, a format slike im je 16:9, u kakvom se prikazuju filmovi u
kinima. Format na koji smo navikli kod klasične televizije je 4:3.
No, danas je većina DVD-a dolazi u 16:9 formatu, a on će uskoro
postati i standard za televizijski program, prelaskom televizijskih
kuća na digitalno emitiranje koje se očekuje u sljedećih dvije do
tri godine. Za razliku od njih, manji LCD ekrani imaju mogućnost
prikazivanja oba formata, dok veći ipak prikazuju samo 16:9. U veličini
je i glavna prednost plasme pred LCD-om, jer je za sada najveći
LCD dijagonale 102 cm, one koju ima najmanja plasma. S druge strane,
plasma je zbog toga i nekoliko puta teža od LCD-a, koji su toliko
lagani da ih jednostavno objesite na zid, poput slike i kasnije
premještate gdje želite po stanu, neovisno o policama i stalcima
za TV. Uz to, glavna im je prednost pred plasmom i multifunkcionalnost.
Osim kao televiziju, LCD možete koristiti i kao monitor za računala,
ali i kao digitalne slike. Naime, kada ga ne gledate možete jednostavno
ostaviti da prikazuje neku sliku po vašem izboru, nešto poput wallpapera
na računalu. Možete je mijenjati po želji i raspoloženju, a kada
vam dosadi jednostavno je ugasite. LCD ima i svoje mane, pogotovo
ako je slabije kvalitete. Ne nasjedajte jeftinim modelima, jer slika
na takvim televizorima se često muti, a i prilično je loša ako gledate
iz kosog položaja ili sa strane. Zato radije izaberite neki skuplji
ali kvalitetniji model. Plasma TV nemaju problema s kvalitetom slike,
ona je iz svakog položaja i svake udaljenosti savršena. Njihov problem
je pak tzv. "burn in" efekt. Naime, gledate li na plasmi
svakodnevno HTV, tijekom vremena će se logo HTV-a staliti sa slikom,
pa će biti uvijek lagano primjetan na ekranu, bez obzira koji program
gledate. Nešto poput ožiljka od lagane opekotine na ljudskoj koži.
Prilično su i bučni, zbog jakog sustava hlađenja koju drži plazmu
na optimalnoj radnoj temperaturi. Uz sve to, plasma je i dvostruko
skuplja od kvalitetnih LCD-a srednjeg cjenovnog razreda.
Nabrojane prednosti i mane treba uzeti u obzir pri biranju koju
od tehnologija izabrati. Ako niste ovisnik o televiziji, a želite
novi i kvalitetan aparat, LCD je bolji izbor, pogotovo modeli koji
podržavaju oba formata slike. To vam garantira kvalitetnu sliku
TV programa i pravi doživljaj kućnog kina. Uzmite samo u obzir da
je maksimalna veličina ekrana ovih modela 76 centimetara, svi preko
dolaze isključivo u 16:9 formatu. Među najboljim modelima ističu
se Dellov model W3000, te uređaji iz Samsung LS serije ili Bang&Olufsen
BeoVision serije. S druge strane, ako ste ljubitelj potpunog doživljaja
filma i ciljate samo na najbolje, a možete si to i priuštiti, izaberite
plasma TV. U kombinaciji s dobrim ozvučenjem vjerojatno nećete nikada
više poželjeti ići u kino, a kvaliteta slike će vas svakim novim
filmom ponovo iznenaditi. Uz to, ako se pretplatite na digitalne
satelitske televizije, mogućnosti koje vam se pružaju su nevjerojatne.
Samo jedan primjer - ako gledate prijenos nogometne utakmice preko
digitalnog satelita možete sami birati s koje kameru želite gledati
sliku, ili pak gledati dvije, četiri, ili koliko god želite kamera
odjednom. Kralj među plasmom je Phillipsov model 50FD9955, dok bi
titulu best buy uređaja po omjeru cijene i kvalitete nosili Yamaha,
model PDM-1 i Sony Vega serija.
|