Primjena računala (pcchip 110/111 2004)

Biomedicinski centar Uppsala, Švedska

Umreženo studiranje

Biomedicinski centar Sveučilišta u Uppsali je najelitniji biomedicinski fakultet ne samo u Švedskoj, već i u Europi. Sustav studiranja i uloga računala u njemu je više nego impresivna, pa je preporuka dekanima naših fakulteta da posjete, jer samo dio njihovih rješenja učinio bi studiranje u Hrvatskoj puno ugodnijim i produktivnijim.

Piše: Dražen Jurman

Biomedicina je jedna od grana znanosti koja će obilježiti budućnost. Istraživanja i projekata na ovom području je sve više, u Europi su najbrojniji u Švedskoj, i to u Biomedicinskom centru, BMC, u Uppsali. BMC je zapravo moderan fakultet, ustanova u kojoj se uz školovanje studenata provode i vrhunska istraživanja. Koliko god genetika, kloniranje, funkcioniranje mozga i tijela uopće bili fascinantni, koncentrirali smo se ipak na onaj fakultetski dio. Namjera je bila saznati kako izgleda studiranje u tehnološki najosvještenijoj zemlji u Europi.

Prirodna znanost u prirodnom okruženju
Prvi dojam koji BMC ostavlja je pri samom pogledu na ustanovu izvana. Moderno dizajnirani kompleksi zgrada međusobno spojeni, a atraktivna i mirna lokaciji, šuma s jedne, golf teren s druge strane jednostavno impresionira. U ovakvom okruženju činjenica da ponekada na faksu morate biti od 8 ujutro do 8 navečer i ne pada tako teško. Ukupno je 12 zgrada, koje su okomito spojene na jednu veliku, centralnu zgradu, pa izgledaju kao njena krila. Između svake zgrade je park u kojem studenti po lijepom vremenu provode odmor, obično udobno zavaljeni u travi.
BMC je sastavljen od 19 odjela, koji su opet sastavljeni od nekoliko katedri. Svaki odjel je samostalna cjelina, ima sve što je potrebno da funkcionira bez ostatka kompleksa. To uključuje i stvari koje su autoru teksta, čiji faks nema ni kantinu, fascinantne. Recimo, svaki odjel ima barem dvije velike lounge prostorije, koje osim stolova i stolica sadrže sofe i fotelje u koje se možete zavaliti i popiti sok ili nešto pojesti. Svaka od tih prostorija ima i barem dva hladnjaka, u kojima možete ostaviti hranu koju donesete od doma. Da bi apsolutno uživali, imate na raspolaganju i nekoliko mikrovalnih pećnica, u kojima možete podgrijati hranu koju donesete iz kuće. Naravno, automati za kavu, sendviče, sokove i čokolade se podrazumijevaju. Za rujan, početak sljedeće akademske godine, najavljeno je i uvođenje wirelessa u sve prostorije na faksu. Impresivne su i predavaonice. Svaki odjel ima barem dvije velike, amfiteatarskog izgleda, za veća predavanja, te po nekoliko manjih, klasičnih dvorana za predavanja. Naravno, svaka je potpuno informatički opremljena, barem dva računala, svaki sa svojim projektorom, te velikim plasma televizorom. Ozvučenje dvorane je takvo da bi u njoj mogli napraviti i mali party.
Upada u oči i da je sve na faksu napravljano tako da bude dostupno i lako za invalide. To uključuje i informatičke sobe, popularne "comp rooms", koje su bile veliki dio inspiracije za ovaj tekst.

Comp rooms
Za ulaz u informatičku sobu, kao uostalom na cijeli fakultet potrebna je posebna kartica i PIN, koji studenti dobivaju od sigurnosne tvrtke koja posluje na državnoj razini, Securitas. Većinu državnih objekata, poduzeća i javnih institucija, ali i privatnih objekata štiti Securitas. Provlačenjem kartice kroz čitač i unošenjem PIN-a možete ući na fakultet i svaku njegovu prostoriju u bilo koje doba dana ili noći. Ukupno je 25 informatičkih dvorana, svaki odjel ima jednu, dok pet najvećih imaju dvije. Ona 25. je i najveća, u centru fakulteta i otvorena uvijek i svima. Kažemo otvorena uvijek i svima, jer su neke od dvorana u pojedinim razdobljima godine otvorene samo za studenta koji imaju predavanja na jednoj od katedri odjela. Inače, treba li vam Internet za kratko korištenje, poput brze provjere e-maila, postoje terminali s računalima svuda po hodnicima fakulteta, tako da ne morate čekati red u dvorani ili tražiti onu u kojoj ima mjesta.
Glavna informatička dvorana ima 50 računala HP računala, opremljena sa gotovo svim potrebnim stvarima. Svako je spojeno na pisač, kojih je ukupno pet u ovoj dvorani, a svako ima i CD pržilicu, tako da možete sve podatke koji vam trebaju odmah prebaciti na disk. Planira se uvođenje DVD pržilica u svako računalo, a do tada su postavljene vanjske na neka od računala, u prosjeku na svakih 15 dolazi jedno s DVD pržilicom. Ostale dvorane su manje, sa 15 do 30 računala, pretežno HP ili Dell, sa jednim do dva pisača po dvorani. No, svaka dvorana ima samostalan izlaz na Internet, naravno, broadband, po sustavu podijeljene veze, tako da se 10 MB/sec broadbanda dijeli na sva računala u dvorani. Kada su dvorane poluprazne, to zaista leti, ali i kada su pune još uvijek surfate puno brže nego dail up modemom kod nas. Ako ste sretni i dođete među prvima u dvoranu, možete dobiti i uredski stolac, te se osjećati poput šefa. Ako vam to ne oraspoloži, uvijek možete staviti slušalice na uši, otići na neku od vaših omiljenih online radio stanica i uživati u glazbi.

Studentski račun
Svaki student ima svoj osobni account na koji može pristupiti iz svake dvorane na fakultetu. No, postoji i mogućnost dolazaka do podataka koji su spremljeni na vašem accountu i s vanjskog računala. No, za to trebate postaviti dokumente koji vam trebaju u poseban folder, kojem pristupate preko posebnog linka s bilo koje lokacije. Procedura je pomalo komplicirana, jer vam treba, osim korisničkih podataka koje dobijete kao student fakulteta i osobna lozinka, te posebni brojčani kod za potvrdu. Kad aktivirate ovu uslugu dobijete od administratora posebnu karticu sa 70 različitih kodova koji se sastoje od četiri broja. Svaki put kada pristupate svojim podacima sa udaljene lokacije morate prvo unijeti studentsku šifru, zatim osobnu lozinku, a za kraj taj brojčani kod, koji, poput bona za mobitel, morate ostrugati. Broj je za jednokratnu upotrebu, svaka sljedeća operacija kojom nešto mijenjate ili ponovo pristupate zahtjeva struganje novog koda. Komplicirana procedura, ali važna za sigurnost.
Upravo je rigorozna sigurnost bila ono što nas je iznenadilo. Naime, administratori informatičkog centra, koji su zaduženi za funkcioniranje svih računalnih sustava na faksu, odbili su nam dati podatke o serverima na kojima su svi ti podaci i studentski računi spremljeni. S obzirom da isti serveri pogone i računala istraživača, odavanje bilo kakvih podataka o njima je strogo zabranjeno. Štoviše, zabranjeno je iznositi i podatke o ukupnom broju računala u svim dvoranama i njihovim karakteristikama. Iz istih, sigurnosnih razloga, zabranjeno je i posjećivati pornografske stranice i instalirati bilo kakve adaware programe. Takvo nešto zapravo i nije potrebno, jer se gotovi svi softveri mogu iznajmiti od administratora i onda instalirati, a većina računala i ovako i onako ima instalirano i više programa nego što vam treba. S druge strane, nema nikakve zabrane da recimo, donesete svoj digitalni fotoaparat, prebacite slike na računalo i onda ih spržite.

Indeks na Internetu
No, Internet je studentima važniji za školovanje nego zabavu. Osim same činjenice da ga koriste za informiranje o svemu što uče, na Internetu se objavljuju i rezultati svih ispita i ocjene. Studenti na BMC-u nemaju indeks. Imaju karticu, poput naše X-ice, kojom dokazuju status studenta, ali to je to. Svi podaci o studentu, uključujući i ocjene, pohvala ili kritike profesora, sudjelovanje u projektima i istraživanjima, nalaze se u posebnoj bazi na Internetu. Ako vam bilo što od toga treba, recimo prijepis ocjena ili potvrda o sudjelovanju u nekom projektu, zatražite je na Internetu i odmah dobijete, a isprintana vrijedi kao službeni dokument. Rezultati ispita također su vidljivi na Internetu, ali i ovdje su stvari drukčije nego kod nas. Naime, ispit ne piše osoba, već broj. Svaki student prijavom ispita dobiva šifru, i od tog trenutka pa do upisa ocjene u bazu se identificira samo njom. Na testove se ne piše ime i prezime, već šifra. Profesori koji ispravljaju ispite nikada ne znaju čiji ispit ispravljaju. Isto tako, kada objavljuju rezultate, samo objavljuju šifru i postotak koji je osoba pod tom šifrom ostvarila. Ne postoje ocjene kao kod nas, već postoci, koji vam onda donose određenu ocjenu. Tako je do 60% nedovoljan, 61 do 75% dovoljan, 75 do 95% dobar i preko 95% izvrstan. To ostavlja prostora za individualiziranje, pa postoji itekakva razlika između osobe koja je dobila dobar sa 77% i one koja je dobila istu ocjenu ali sa 94%

Database
Još impresivnija upotreba Interneta, ali i briga države za studente vidljiva je kod velikih databases, baza podataka. Naime, biomedicina je disciplina koja se bavi proučavanjem svega oko nas i u nama, od najmanjih molekula pa do funkcioniranja cjelokupnog čovjeka. Količina podataka koju to uključuje je nezamisliva. Naravno, da se sve stavlja u knjige, prosjek učenja za jedan ispit bio bi po nekoliko godina. Zato za učenje nekih dodatnih stvari, činjenica i podataka koji nisu previše bitni, ili su potrebni samo za jedno istraživanje kao kolokvij prije izlaska na ispit, studenti koriste velike svjetske baze podataka. Sustavi za pretraživanje su dovedeni do savršenstva, tako da je moguće naći i stvari kao što su genetske sekvence miševa koji su uzgajani u određenoj državi u određeno doba za određeni tip eksperimenta, ili slične, nama potpuno egzotične stvari. Jedna od njih, EMBOSS, European Molecular Biology Open Software Suite, upravo je nastala na BMC-u. Radi se o open source bazi preko koje možete tražiti većinu drugih baza, ali i preko koje možete raditi vlastita istraživanja, pisati radove, te raditi prezentacije, ali nuditi i ostalima svoje radove na uvid. Nije rijedak slučaj vidjeti profesora koji studentima drži konzultacije u informatičkoj dvorani, objašnjavajući neke stvari primjerima iz baza podataka, ili pak kako zajedno rade na nekoj prezentaciji. Pretraga i članstvo u nekim od baza košta, ali te troškove studentima plaća država. Kad smo kod toga, dodajmo da svaki student u Švedskoj dobiva od države mjesečnu stipendiju u iznosu od 6 do 8 tisuća kuna!

Elektronska biblioteka
Svakim istraživanjem po biomedicinskim bazama podataka dolazite i do određene literature, a sve knjige ili časopise koji sadrže studentu potrebne informacije može odmah pretražiti u biblioteci. I ona je, kao ostatak fakulteta, izrazito moderna. Računala su smještena svuda u biblioteci, a sva pretraživanja vrlo jednostavna. Čak vam računalo iscrta put od terminala do police sa knjigom. Neke su pak složene u ogromnim pomičnim policama, pa ako se baš tu nalazi ono što tražite, krećete u avanturu. Naime, police su sve složene jedna uz drugu u velikoj prostoriji, te morate locirati onu koju trebate. Srećom, terminal sa računalom je pored svaka, pa vam uvijek pokaže put ako se izgubite. Aktivacijom te police pokrećete mehanizam koji je odvaja od ostalih te ona mehanički izlazi van. Nakon toga morate naći djelo koje vam treba, a ako je ono na većoj visini, polica ima i pomične ljestve.
Da nije sve toliko stručno brine se revijalni dio biblioteke. U njemu možete naći i posuditi većinu svjetski poznatih časopisa i dnevnih novina. Autor teksta je čak našao i primjerak Vjesnika, istina star dva dana, te aktualni broj Globusa. Računala u ovom dijelu biblioteke imaju izvrsno složenu tražilicu online novina i portala, pa možete bez problema naći sve što vas zanima. Posebno nas je razveselilo kada smo biranjem Hrvatske kao lokacije, hrvatskog kao jezika, u kategoriji portala, sa označenim temama IT, fashion i design dobili kao prvi izbor link na www.pcchip.hr. Dodatno iznenađenje među rezultatima pretrage bilo je i pojavljivanje linka na StylishMagazine, e-zine koji su svojevremeno vodili autor ovog teksta i kreativni direktor pc chipa, a koji je sada na renoviranju.

Desert na kraju
Za kraj su nam administratori BMC-a ostavili posebno iznenađenje, sobu s mikroskopima. Ništa posebno, reći ćete. Tako smo i mi mislili. Međutim, radi se o velikoj dvorani s mikroskopima opremljenim radnim stanicama. Svaka stanica služi uza rad dvoje ljudi, a osim mikroskopa sadrži i računalo preko koga možete tražiti uzorke za promatranje. Koji god uzorak želite gledati, upišete u tražilicu, računalo vam da točnu lokaciju u biblioteci uzoraka (imaju i to), te ga tamo uzmete. Samo mikroskopiranje je zaista zabavno, jer osim različitih nivoa povećanja, možete koristiti i različite filtere. Sve što gledate računalo snima, tako da kasnije možete analizirati viđeno bilo na fotografijama bilo na filmu. Na taj način studenti polažu barem jedan ispit godišnje, koji se radi isključivo na računalima i mikroskopima. Zadaci idu od prepoznavanja uzorka, lociranja nekih detalja u njemu do izvlačenja zaključaka. Ispit traje cijeli dan, ujutro mikroskop i snimanje, popodne analiza i sastavljanje izvještaja, uz koji prilažu slike. Kada je sve gotovo, predaje se profesoru CD ROM-u. U drugoj, manjoj dvorani, nalaze se elektronski mikroskopi, koji zahtijevaju i administratora pri korištenju. Posebna prostorija je i muzej mikroskopa, u kojima ćete vidjeti evoluciju ove spravice, a izložen je i prvi elektronski mikroskop koji se koristio u Švedskoj.
Stvari u Biomedicinskom centru u Uppsali koje oduševljavaju ima još toliko da bi mogli ispisati cijeli ovaj broj. Biti student u Švedskoj puno je drukčije nego kod nas, a osobni je dojam autora ovog teksta da Šveđani studiranje doživljavaju kao dobru zabavu i svojevrsno uživanje. S obzirom na uvjete, nije ni čudo. Nama samo ostaje da se nadamo da će ovaj aspekt Europe kod nas stići čim prije.

CD ROM literatura

Pogled na knjigu velikog formata sa skoro tisuću stranica i nazivom Molekularna stanična biologija odmah povlači tipično studentsko pitanje - koliko se ovo uči. Odgovor je iznenađujući, otprilike 3 do 4 tjedna. Nemoguće? Itekako moguće. Sustav studiranja je drukčiji, tako da se materija iz te knjige objašnjava kroz cijeli semestar. Studenti imaju zadatak proučiti materiju predavanja prije nego bude održano, tako da već imaju sliku o onome što će profesor tumačiti. S druge strane, svaka knjiga dolazi sa CD ROM-om na kojem ćete naći sve što vam treba za učenje i brzo ponavljanje. Od sažetaka svake lekcije koje možete isprintati, do PowerPoint prezentacija svake od njih. Isto tako, CD-i sadrže i gomilu testova za ponavljanje, tako da nakon svake naučene lekcije možete vidjeti koliko ste zapamtili. Tu je još i spisak dodatne literature, linkovi na odgovarajuće stranice na Internetu, ključne riječi za traženje svih podataka po raznim bazama i tako dalje. Nakon što se cijeli semestar bave jednim predmetom, studenti spremaju ispit koristeći pretežno CD ROM. U toj fazi ona velika knjiga više skuplja prašinu nego što koristi. Premda su ispiti veliki i zahtjevni, ovakvo učenje je ne samo lakše od klasičnog štrebanja, već i zabavnije.