Budućnost (off pcchip ljeto 2004)

Vizija 2020

Tehnologije budućnosti

Bolje sutra

Svake godine nas impresionira sve veći broj tehnoloških inovacija. No, to nije ništa naprema onome što tek dolazi. Pogled na samo dio budućnosti tehnologije fascinira. Donosimo vam dio toga, kao svojevrsni preview budućnosti.

Piše: Dražen Jurman

Ona poznata izreka da nas čeka «bolje sutra» nije više samo puka fraza, već postaje činjenica. Veliki dio zasluga za to pripada tehnologiji, koja će u budućnosti postati još važniji dio našeg života, ali će biti toliko diskretno integrirana u njega da je nećemo ni primijetiti. U sljedećih dvadesetak godina očekuje se tržišna primjena brojnih novih tehnologija. Ono što im svima zajedničko, ali i što raduje je da sve nadolazeće tehnologije u svom središtu imaju čovjeka i njihovu primjenu na svakodnevni život pojedinca. Vojska polako gubi korak sa inovacijama, tako da je razvoj tehnologije za vojne potrebe sve manje popularan. Taj trend predvode sami znanstvenici, koji i sami tvrde da je došlo vrijeme humaniziranja tehnologije. S druge strane, pravila igre diktira novac. Svaka nova tehnologija koja je namijenjena poboljšanju svakodnevnog života izlazi na tržište od nekoliko milijardi ljudi, i jasno je zašto se onda sve više novca ulaže upravo tu.

Ugljik vs. silicij

Gledajući sve tehnologije u nastanku, znanstvenici ih svrstavaju u nekoliko glavnih grupa, premda je to nezahvalno, jer većinu tehnologija možete staviti u barem dvije grupe odjednom. Tako bi najvažnija područja inovacija bila računala, dom, energija, komunikacije, transport, obrazovanje i medicina.Kako je energija budućnosti tema koja je posebno obrađena, preskočit ćemo je. Svijet računala dijeli sličnu sudbinu sa energijom, radikalne promjene i sasvim novi princip rada računala. Silicij, primarni materijal u izrade današnjih računala, zamijenit će ugljik, a radi se i na sasvim novom tipu računala, kvantnim i biometrijskim. Prije desetak godina znanstvenici tvrtke NEC otkrili su male strukture, slične grafitu, koje su ih u potpunosti zbunile. Čas su se ponašale kao metal, čas kao poluvodič. Prvotnu zbunjenost brzo je zamijenilo oduševljenje kada su otkrili potencijal ovog novog materijala. Može služiti kao vodič, prenoseći struju s jedne točke na drugu, ali i kao tranzistor, koristeći promjene u strujnom toku za spremanje informacija. Materijal je uskoro kršten imenom Carbon Nanotube, ugljikove nanocijevi, a osim u svijetu računala donijeti će revoluciju u raznim drugim industrijama, pa će se od njega moći izrađivati kako ekrani monitora tako i laki i čvrsti štapovi za pecanje. Glavna prednost budućeg procesora od ugljikovih nanocijevi nad silicijskim je veličina, odnosno nedostatak iste. Ugljikov procesor bio bi nekoliko puta manji, a samim time i brži. Premda se znanstvenici trenutno muče kako s problemom kako složiti nanocijevi u kompleksne krugove, ova tehnologija ima svijetlu budućnost. Potvrđuju to i imena kompanija koja se bave njenim istraživanjem, od IBM-a, preko Motorole i Samsunga do Intela.

Qubits

Pogledamo li još malo dalje u budućnost, čeka nas još zanimljivosti u svijetu računalnih jedinica i nula. Možda najveća od njih je što više neće biti jedinica i nula, već će kvantna računala uzeti mjesto binarnih. Da bi objasnili kvantna računala moramo objasniti osnove kvantne mehanike. Prema njoj, atomi ili elektroni mogu se naći na dva mjesta u isto vrijeme, ili pak mogu postojati u dva stanja u isto vrijeme. Iskoristivši osobinu elektrona da se oko svoje ose mogu vrtjeti dva suprotna smjera, takozvani spin, znanstvenici su ove osnove kvantne mehanike ukomponirali u računalnu tehniku i dobili prošireni binarni sustav. Ako označimo moguće vrijednosti spina sa nula i jedan, dobivamo kvantne bitovi ili kubite, qubits. Zamislimo sad ovu priču na bazi 20 elektrona, koji se zovu kvantne točke, quantum dots, koje povezuju kubite i dobivamo 20 elemenata ekvivalentnih tranzistorima. Tu je tajna kvantnih računala, u kvantnom tranzistoru koji može imati četiri kombinacije kubita, 0+0, 0+1, 1+0 i 1+1, umjesto dosadašnje dvije, 0 i 1, što znači da brzina raste eksponencijalno. Dva kvantna tranzistora već imaju 16 kombinacija, tri 81 i tako dalje. S obzirom da cijela ova priča buni i neke znanstvenike, profesor Grover iz Bell Laboratorija kao demonstraciju napravio je brzi algoritam za pretraživanje velikih baza podataka, Grover Search Algorithm. Da bi našao podatak u bazi od milijun elemenata mora pretražiti samo 1000 podataka, dakle 0,1%. Klasični search algoritam mora pretražiti barem 40 do 50% od ukupnog broja podataka. Prototipovi kvantnih računala već postoje, ali rade sa samo 7 kubita. Da bi kvantno računalo moglo zamijeniti današnje, binarno, treba raditi sa barem milijun. Kako sada stvari stoje, svijet bi mogla ugledati za 20 do 30 godina.

Budućnost je u biometriji

Negdje još dalje na cesti budućnosti je i bioračunalo, koje umjesto elektrona i procesora koristi impulse koji prolaze kroz neuronsku mrežu, pa sličnom principu kako radi živčani sustav i mozak u čovjeka. Premda bioračunalo postoji samo na papiru, već se danas neke organske materije mogu koristiti za poboljšanje karakteristika postojećih računala. Znanstvenici iz Centra za molekularnu elektroniku «W.M. Keck» iz SAD-a, na čelu sa profesorom Robertom Birgeom napravili su prototip bio-neuronskog memorijskog sustava budućnosti, koji koristi digitalne osobine molekula organske materije. U tu svrhu korištena je molekula proteina bakteriorodopsina, koji se sa posebnim gelom pakira u uređaj duguljastog oblika dimenzije samo 2,5 cm. Prekomplicirano je objašnjavati princip na kojem ova memorija funkcionira, ali recimo samo da joj je kapacitet 1 terabajt podataka, uz brzinu obrade i pristupa od 80 Mbit/s. Dok ove impresivne brojke ugledaju tržište, biometrijska tehnologija koristi se u druge primjene, najviše sigurnosne. Tako je na ovogodišnjem CeBIT sajmu prezentirana unaprijeđena tehnologija biometrijskog čitača otiska prstiju. Na tržištu već postoje prijenosni hard diskovi zaštićeni biometrijskim čitačima i smatraju se najsigurnijim način čuvanja podatka jer vam, uz lozinku, treba i otisak prsta. Uređaji pamte otiske svih deset prstiju za deset osoba. Otisak prsta i rožnice bit će ugrađeni u biometrijske čipove u svim putovnicama koje će se tiskati od 2008. u Velikoj Britaniji. Očekuje se da će najkasnije 2010. sve razvijene zemlje svijeta imati ugrađene biometrijske čipove u sve osobne dokumente. Osim biometrije, važan korak u sigurnosti donijeti će i kvantna kriptografija, šifriranjem signala na nivou fotona i njegovom teleportacijom na drugu lokaciju. Pokusi koji su dosada napravljeni su vrlo obećavajući, i kroz sljedećih desetak godina kvantna kriptografija bi trebala ući u komercijalnu upotrebu.

Staklo i fotoni

Svijet telekomunikacija je i te kako zanimljiv inovatorima, te i tu očekujemo nove poslastice. Dvije su stvari koje najviše obećavaju, optička vlakna i silicon photonics, koji još nema odgovarajućeg hrvatskog prijevoda. Optička vlakna funkcioniraju na prijenosu signala kroz čiste staklene niti, odnosno, signal putuje odbijajući se od staklene niti. Da vam bude jasnije, zamislite da želite jednim izvorom svjetla, recimo reflektorom, osvijetliti dugi hodnik koji nije ravan, već stalno mijenja pravac pod nekim kutom. Da bi to napravili, trebate postavi zrcala koja će na svakom kutu lomiti svjetlo i slati ga u pravcu hodnika. Takav je princip rada optičkog vlakna. Silicon photonics radi na sličnom principu, ali umjesto elektrona prenosi fotone, koji su puno brži. No, da bi obje tehnologije ušle u komercijalnu upotrebu treba riješiti nekoliko problema, od kojih su najvažniji prevelika infrastruktura potrebna za funkcioniranje, te problem propadanja signala na većim udaljenostima. Optička vlakna su već danas u upotrebi u malom broju najvećih svjetskih kompanija, koje si mogu priuštiti ugrađivanje i do metra debelih cijevi s optičkim kabelima te imaju kat viška u zgradi za instaliranje potrebne infrastrukture. Unatoč ovim problemima, budućnost optičkih vlakana i silicon photonics tehnologije je svjetla. Prvi argument za tu tvrdnju su uspješni eksperimenti sa kvantnom teleportacijom, čiji princip entanglementa ili kvantnog uplitanja omogućava da se svojstva čestica prenose s jedne na drugu. To ne samo da rješava problem propadanja signala, već je signal apsolutno zaštićen, jer ga može dešifrirati samo stanica kojoj je upućen. Drugi argument je brzina, jer signal prenošen optičkim vlaknom putuje brzinom od nekoliko desetaka megabita po sekundi.

Roaming uređaji

Jedno od pitanja koje najčešće postavljaju ljudi kad se prvi put sretnu sa Zvjezdanim stazama je kako to da svi u svemiru pričaju engleski. Ne pričaju, svatko govori svoj jezik, a ona značka koju nose na prsima služi, među inim, i kao univerzalni prevoditelj. Zgodno, zar ne, mogućnost komuniciranja s osobom čiji jezik uopće ne poznate. Takvi uređaji, istina, vrlo primitivni naprema onim iz Zvjezdanih staza, spremaju se za izlaz na tržište, a njihovi nasljednici, kao i nasljednici mobitela i dlanovnika su već na papiru. Kako će budućnost definitivno biti bežična i mobilna, nasljednici će biti svojevrsni all-in-one roaming uređaji, slični današnjim dlanovnicima, ali puno napredniji. Biti će to prijenosna računala, mobiteli, univerzalni prevoditelji i štošta drugo u jednom uređaju. Njihova roaming funkcija omogućavati će im da primaju signale iz različitih izvora, prema želji korisnika. Hoćete li ih koristiti za bežično surfanje Internetom, slušanje glazbe, streaminga nekog filma dok putujete vlakom, čitanje e-knjige ili razgovor ugodni sa strankinjom čije su vas oči oborile s nogu, ali čiji jezik ne poznate, vaš je izbor. Jasno vam je da za nešto ovako treba opaka tehnička podrška. Postojeća wireless tehnologija neće biti dovoljna, kao ni njen nasljednik, deset puta brži ultrawideband. Kreativni Šveđani već rade na WBSDD tehnologiji. Razvučemo li ovu smiješna kratica dobijemo radno ime Wireless Broadband Simultaneous Data Delivivery, što već zvuči dovoljno opako da podržava spominjani uređaj. Preduvjet za ostvarenje ove tehnologije je spominjani silicon photonics prijenos podataka. I ova tehnologija je prekomplicirana za objašnjavanje, ali ukratko ćemo reći da će se različiti tipovi podataka prenositi različitim kodiranjem fotona, tako da će tekstualni podaci biti kodirani na jedan način, multimedija na drugi i tako dalje. Na taj način će bandwith biti puno bolje iskorišten, a prijenos podataka brži. Jednom kada na svom roaming uređaju odlučite zatražiti neki podatak, on će poslati zahtjev prijemnoj stanici, ekvivalentu današnjeg wireless hotspota, koja će ga onda obraditi. Sada spojimo sve do sada spominjane tehnologije u jednu priču, i imate kvantna računala sa bio-neuronskom memorijom koja ekstremnom brzinom pronalaze i šalju zahtijevane podatke, zaštićene kvantnim kriptiranjem, preko silicon photonics mreže do hotspota koji ih prosljeđuje vama. Premda je i ova tehnologija u povojima, njena primjena ovisit će o razvoju ostale potrebne, prema sadašnjim predviđanjima 2030. je godina značajnije komercijalne upotrebe. Do tada se valja nadati da će sam univerzalni prevoditelj biti ipak razvijen, a činjenica da je IBM jedna od vodećih tvrtki koji se bave njegovim razvojem razlog je za optimizam.

Dome, hi tech dome

Sve do sad spominjane inovacije promijenit će kako način na koji živimo, tako i mjesto gdje živimo. Dom će dobiti sasvim novu ulogu u našim životima, a već se naziru karakteristike koje će imati. Prva je izgled, open-space prostor, izrazito personalan. Svaki vlasnik ga bez problema može oblikovati prema svojim željama i prohtjevima, ali ga i bez velikih problema preuređivati. Druga je da je dom danas multifunkcionalno mjesto, pa služi kako za odmor, tako i za rad, kako za učenje tako i za zabavu. Treća je karakteristika visoki stupanj diskretno integrirane tehnologije. Svaki uređaj u domu biti će međusobno povezan, i upravo je taj, smart home koncept predmet istraživanja znanstvenika, koji predvode stručnjaci iz Philipsa i skandinavskog telekom giganta Telia. Cilj je stvoriti dom koji će reagirati na vlasnika, i predvidjeti njegove potrebe prije nego on shvati da ih ima. Bitna stvar doma biti će univerzalni prijenosni uređaj koji će imati funkciju sličnu roaming uređaju. Da bi uživanje u domu bilo potpuno upravljat ćete svim uređajima glasovno, a za zabavu brinut će se state of the art entertaiment sustav. Umjesto klasične televizije postojat će hologramski zid, nešto slično onom iz stana Toma Cruisea u filmu Minority Report. Tehnologija za to nije daleko, njen predak već postoji. Radi se o digitalnom ogledalu koje je patentirao Philips. Tajna je u ugrađenim tekućim kristalima u ogledalu koji mogu reproducirati sliku iznutra, pa je gledate na ogledalu. Za sada se slabija verzija ovog proizvoda koristi za reklame, u Hrvatskoj je možete naći recimo u WC-u na aerodromu na Plesu. Philipsovo digitalno ogledalo reproducira sliku puno kvalitetnije, i za razliku od reklamnih, gdje je slika unaprijed programirana, možete birati što želite gledati na njemu i mijenjati kada god želite. Hologramski zid će funkcionirati na istom principu, projekcija iznutra, ali ne na ogledalo, već na nevidljivo polje sile koje će služiti kao platno. Korak dalje je 3D, hologramska prostorija. Nije to klasičan holodek iz Zvjezdanih staza, više je kao kino sa platnom od 360 stupnjeva, koje funkcionira na gore navedenom principu.

Robotska škola

Dio svakog doma u budućnosti bit će roboti, ali ne kućni ljubimci. Štoviše, zadnja istraživanja u Europi pokazuju da, unatoč popularnosti robota kućnih ljubimaca, oni nikada neće zamijeniti prave. U najboljem slučaju mogu biti dodatak, tek 17 posto anketiranih izjavljuje da bi imali robota radije nego pravu životinju. Bliža budućnost robotike leži u edukativnim robotima i kućnim pomoćnicama. Procjene Ujedinjenih naroda govore da će se oko 2030. godine starija populacija gotovo udvostručiti, što će dovesti do manjka kvalificiranog osoblja koji će se o njima brinuti. Znanstvenici sa njemačkog instituta Fraunhofer upravo u tome vide prave posao za robote, i puno očekuju od svog prototipa Care-O-Bot. On bi trebao svojim vlasnicima spremati hranu i piće, podsjećati ih da je vrijeme za lijekove ili pak za njihovu omiljenu seriju na televiziji, te u slučaju bilo kakve opasnosti odmah obavijestiti hitnu pomoć. Prototipovi Care-O-Bota izvrsno se kreću po prostorijama, upravlja im se glasovno, a daljnje usavršavanje uključuje ugradnju mehaničkih ruku i prepoznavanje još većeg broja glasovnih komandi. Krajem 2002. godine Care-O-Bot je krenuo na svoj prvi ispit u pravi svijet, pa je nekoliko modela raspoređeno u muzeje u Njemačkoj da služe kao vodiči. Rezultati su izvrsni, posjetitelji su zadovoljni i iznenađeni njihovom kvalitetom, a posebno oduševljena su djeca. Još veću popularnost kod njih kupi PaPeRo, robot nastao u suradnji Telie s japanskim NEC-om. Njegov glavni adut na tržištu bit će što konstantno potiče djecu na učenje, a to radi jako dobro. Uči ih gotovo svemu, od osnova  matematike, fizike, astronomije i drugih predmeta, do bontona, ophođenja s odraslima do sitnica kao što su pospremiti odjeću prije spavanja i oprati zube. Premda će mnogi ostati zgroženi prijedlogom da robot odgaja djecu, treba napomenuti da on ne zamjenjuje roditelje, već igračke, te djecu uči i odgaja kroz igru. Sigurni smo da će se svi složiti da je bolje da se dijete igra s robotom koji ga uči bontonu nego da igra neke današnje verzije igre partizani i Nijemci.

Hologramski učitelj i umjetnik

Osim robota, na području obrazovanja radi se i na ambicioznim e-learning i h-learning tehnologiji. IBM je već predstavio svoj koncept e-learninga, korištenja tehnologija, poglavito Interneta, za podršku u procesu učenja. Radi se o jednoj od tehnologija koje će vrlo brzo postati standardan dio našeg života. Studenti u inozemstvu ga već u nekoj mjeri i koriste, pa uz sve knjige dobiju i CD ROM sa svim potrebnim materijalima, natuknicama, skraćenim predavanjima, repetitorijima i tako dalje. Uz to im se nudi mogućnost repetitornog provjeravanja znanja i putem e-mail kvizova. Sljedeći korak je ambiciozniji, h-learning, korištenje holograma, koji bi stvarao simulacije slične stvarnom životu. One opremaju pojedinca s konkretnim znanjem koje će u stvarnom životu mnogo bolje iskoristiti od teorije. Osim za učenje, hologrami će umjetnost učiniti interaktivnom. Slike i instalacije moći ćemo personalizirati po željama, te će time svatko od nas zapravo biti umjetnik. Još jedan korak dalje je projekt «Ambient Inteligence», dom koji razumije potrebe svojih korisnika i ispunjava ih. Senzori koji su postavljeni u domu konstantno prate raspoloženje i aktivnosti ukućana i prema potrebi reagira. Na primjer, prototip Nebula spavaće sobe u viziji Philipsa. Primijete li senzori da se u krevetu previše okrećete, nervozno bacate i dajete druge signale da imate noćnu moru, računalo automatski lagano povećava nivo osvjetljenja u sobi ili mu mijenja boju, uključuje tihu relaksirajuću glazbu a poseban uređaj na stropu sobe projicira umirujuće pejzaže za opuštanje. Slična je stvar sa spominjanom interaktivnom umjetnošću, pa računalo, ovisno o vašem raspoloženju, mijenja slike ili instalacije u domu, boje zidova i tako dalje.

IWear

Dom budućnosti prati i odjeća budućnosti, čiji se kreator zove Sundarsen Jayarman, izumitelj interaktivnog tekstila. Riječ je o posebnoj mješavini prirodnih i optičkih vlakana, a koja će biti osnova za proizvodnju pametne odjeće. Jayarmanova tvrtka Sensatex u New Yorku već je proizvela SmartShirt, košulju koja prikuplja tjelesne signale poput temperature i krvnog tlaka i prenosi ih do računala. Ono konstantno kontrolira vitalne znakove, pa u slučaju da osoba doživi infarkt zove hitnu pomoć, utvrdi li povišeni tlak preporuča smirenje i odmor, utvrdi li nizak tlak preporuča kavu i tako dalje. Jayarman tvrdi da se senzori mogu dodavati po želji, samo je stvar razvijanja softvera koji će znati reagirati na dobivene podatke. Sensatex trenutno radi na razvoju pametnoj odjeći koja će kontrolirati inzulin kod dijabetičara. Drugi tip pametne odjeće biti će onaj koji će reagirati na temperature, pa će povećavati svoju gustoću kada je hladnije, ili je smanjivati kada je toplije. Baza za ovu odjeću biti će materijali od kojih se izrađuju odjela za astronaute, te postojeći materijali poput gore-texa, koji je dovoljno rijedak da propusti znoj vani, ali opet previše gust da propusti vodu unutra. Od njega se rade svi moderni sportski dresovi, a istraživanja su u toku da gore-tex dobije i svog pametnog nasljednika.

Scramjet

Internet i računala nisu jedina tehnologija koja će svijet do kraja učiniti globalnim selom. Inovacije na području transporta izazivaju strahopoštovanje i divljenje ljubitelja hi techa. Ono što je najbolje u cijeloj priči je činjenica da iza njih ne stoje korporacije, znanstvenici i laboratoriji, već entuzijazam pojedinaca. Moller Skycar M400 upravo je ono što mu ime sugerira, nebeski automobil. Ova letjelica kreće se brzinom od preko 500 km/h, pomoću dva motora koji joj omogućuju i vertikalno slijetanje i uzlijetanje. Već je dostupna na tržištu, ali uz cijenu od preko 300 tisuća funti, trenutni problem daljnje komercijalizacije ove letjelice je mogućnost prijevoza samo dvije osobe, bez prtljage. No, prototip je tu, interes su pokazale i kompanije, pa je za očekivati i daljnji razvoj projekta. Scramjet, kombinacija mlaznog aviona i rakete, budućnost je zračnog prometa. Premda dijeli iste probleme sa Skycara vezane za trenutnu cijenu i transportne mogućnosti, brzina osam puta veća od zvuka zaista impresionira. Plod je rada Australca Allan Paulla sa Sveučilišta u Queensladnu, koji ga je sam dizajnirao i financirao. S obzirom na to da je sa 400 tisuća dolara uspio napraviti ono što Locheed Martin i Boeing sa NASA-inih 185 milijuna nisu uspjeli, jasno je zašto je ovaj profesor visoko na listi prioritete svemirski agencija. Očekuje se da će početkom sljedećeg desetljeća prve scramjet letjelice povezivati kontinente. Nije ni željeznica bez aduta, baš naprotiv. Dok smo mi oduševljeni nagibnim vlakovima, Japanci se bave MagLev vlakovima, koji putuju na metalnom nosaču po principu magnetne levitacije. Ona će omogućiti da vlak putuje brzinom većom nego što ih imaju današnji avioni, uz sve prednosti i komfor vlaka.

Nanoboti

Dok svijet računala u budućnosti ide u sve veće brojke, giga i tera, medicina postaje manja, nano. Od svih tehnologija koje dolaze najviše se očekuje upravo od nanotehnologije i nanobota. Radi se o minijaturnim, kompjuterski upravljanim sondama, veličine milijuntnog dijela milimetra. Njihova bi primjena revolucionarizirala gotovo sve industrije, ali najviše medicinu. Nanoboti bi se kretali ljudskim tijelom kroz krvne žile, a bili bi programirani da traže i odmah liječe sve anomalije. Skupe i komplicirane operacije postale bi rutinske, sve što bi trebalo napraviti je injekcijom ubrizgati nanobote u tijelo. Oni bi se u tijelu počeli replicirati, odnosno, graditi druge nanobote. Dva tjedna kasnije, kada ih je dovoljan broj, ponovan posjet liječniku koji bi ih aktivirao i za nekoliko dana rak ili bilo kakav tumor bio bi izliječen. Naomi Halas, profesorica kemije i računarstva sa Rice Sveučilišta se bavi nanotehnologijom od 1997. i do sada je najdalje otišla, čak je i konstruirala prototip nanosondi, koje trenutno testira na životinjama. Premda djeluje da je istraživanje otišlo daleko, sama kaže da će trebati još vremena, ali da bi za desetak godina terapije nanobotima trebale biti stvarnost. Do tada će jedna druga tehnologija promijeniti medicinu. Radi se o chipovima ugrađenim u tijelo, a koji sadrže sve relevantne informacije potrebne vašem liječniku – od osobnih podataka, svih do sada preboljenih bolesti, sve ono na što ste alergični, lijekovi koji trenutno koristite itd. Na tržištu je već VeriChip, koji se u SAD-u može ugraditi za malu svotu dolara.

Uz ove stvari, budućnost medicine leži u grani biomedicine. Upravo će ona u budućnosti izolirati sve gene krivce za bolesti, te naći način da se bori protiv njih na njihovom, genetskom nivou. U pripremi ovog teksta autor je razgovarao sa studenticom sa Sveučilišta biomedicine u Uppsali, vodećeg u Europi. Na pitanje što je po njenom mišljenju ono što će obilježiti biomedicinu kroz sljedećih desetak godina, koji su to velika istraživanja na kojima se radi, odgovor je bio: Kraće je i lakše reći kakva se istraživanja ne provode.

Jedno je sigurno, očekuje nas zanimljiva budućnost.

---

Čini li nas tehnologija ljudskim ili ne?

Velike se rasprave vode u svijetu što tehnologija i sve ono što ona donosi ili će tek donijeti znači za čovječanstvo. Stvari se vrte uvijek oko istih pitanja, od onoga u naslovu ovog okvira, preko onoga zbližava li tehnologija ljude međusobno ili ih udaljava, do ekstrema hoćemo li se pretvoriti u Borga ili u degenerirano tijelo sposobno samo za pritiskanje komandi na tastaturi. Nama se čini da su sva ova pitanja sasvim suvišna, usudili bi se reći i pomalo glupa. I to ne mislimo zato jer ćemo u budućnosti upravljati računalima glasom, a ne tastaturom. Razvoj tehnologije zapravo je sasvim neutralan. Problem je u činjenici da se ona često zloupotrebljava. Istina je da daljnja ekspanzija tehnologije otvara sasvim legitimna pitanja o budućnosti čovječanstva ako zloupotrijebi i samo polovicu od tech čuda o kojima smo pisali u glavnom tekstu ili koje zbog nedostatka prostora nismo spomenuli. Međutim, naše je uvjerenje da se to neće dogoditi, već da će se svi napori u razvoju tehnologije usmjeriti prema tome da ona učini našu kvalitetu i način života boljim, i to više od očekivanja okorjelih optimista. Činjenica da ćemo imati računala i robote koji će nam olakšavati posao neće nas ulijeniti. Baš naprotiv, ostaviti će nam više vremena za hobije, rekreaciju, osobno usavršavanje ili provođenje vremena sa dragim ljudima. Činjenica da ćemo imati robota koji će kositi travu ili obrađivati vrt ne znači da mi to više nikada nećemo raditi. Opet, baš naprotiv, raditi ćemo to s većim zadovoljstvom, znajući da ako i ne stignemo napraviti sve, nema štete, robot će završiti. Posao će biti obavljen bez frustracije što niste sve stigli i bez razmišljanja čega se odreći da ga završite. Edukativni roboti igračke bit će s djecom u doba kada su oni kao spužva, upijaju sve što vide i čuju. Učimo li djecu u toj dobi, kroz zabavu, stvarima kao što su osnove raznih predmeta, bontonu i slično, to ostaje u njima zauvijek. Internet i ostali moderni načini komunikacije samo će otvoriti nove mogućnosti upoznavanja ljudi svuda po svijetu, a novi, brzi i jeftini načini prijevoza će biti i dobar razlog da onda odete upoznati tu osobu ili posjetiti taj dio svijeta. 3D slike ili filmovi koje ćete tamo snimiti i ponosno pokazivati prijateljima bit će i njima motiv da odu i oni na put. I tako dalje, za svaku spomenutu tehnologiju mogli bi navesti barem pet razloga zašto mislimo da će poboljšati svijet. U tehnološkim i socijalno razvijenim zemljama svijeta, poput Švedske, to se već događa. Svi invalidi ili stariji ljudi dobiju od države električna invalidska kolica i automobile prilagođene invalidima, Ericsson i Telia nude besplatnu ugradnju mobitela u kolica i tako dalje. Priče o tome zbližava li tehnologija ljude ili ih udaljava u Švedskoj ne postoje, jer je odgovor jasan. I mi se s njim slažemo. Gledajući u budućnost sigurni smo da će tehnologija pretvoriti svijet u bolje mjesto, a ljude učiniti još ljudskijim, sretnim i zadovoljnim. Zvuči utopistički? Sigurno. Ali zvuči li i nemoguće? Nikako! 

---

Epur Si Muove

Tehnologije koje nam nosi budućnosti uvijek nas oduševljavaju, toliko da zaboravimo na jednu stvar: kad će to doći u Hrvatsku? Nije otkrivanje tople vode ako kažemo da je tehnološko stanje u Hrvatskoj u najmanju ruku, da budemo blagi, loše. No, negdje na kraju tunela nazire se svijetlo. Broadband samo što nije ušao u (malo) širu upotrebu, EDGE tehnologiju smo dobili, nagibni vlakovi su stigli, glavna Hrvatska zračna luka će napokon biti renovirana i proširena po EU standardima, tramvaje će uskoro zamijeniti niskopodne željeznice, počinje izgradnja Biomedicinskog centra, i tako dalje. Na prvi pogled, tvrdnja iz naslove je točna, ipak se kreće. Ostaje samo da se pitamo trebamo li biti sretni što se stvari kreću ili ljuti što je to kretanje puževim korakom? 

---

pc chip izbor: Tehnologije koje će promijeniti svijet

Jedna od zanimacija novinara vodećih svjetskih časopisa je slaganje lista tehnologija koje će, po njihovom mišljenju, promijeniti svijet. I mi smo se odlučili na isto. Stoga, lista tehnologija koje će promijeniti svijet, po izboru pc chip ekipe.

1.Nanotehnologija

2.Kvantna računala

3.Biodizel i vodik kao nova pogonska goriva

4.Genomska slika pojedinca

5.Univerzalni prevoditelj

6.Internet preko optičkih vlakana

7.Umjetna inteligencija

8.Inteligentne senzorske mreže

9.Alternativni izvori energije

10.Bežične tehnologije

---

Pogled u budućnost

Da bi dobili neku kronološku sliku stvari koje nas čekaju u budućnosti, odlučili smo se malo igrati sa predviđanjem budućnosti. Stoga smo napravili jedan timeline budućnosti. Radi se o isključivo našim predviđanjima, razmišljanjima i nadanjima, koja su pak temeljena na predviđanjima znanstvenika i stručnjaka o vremenu u kojem će nove tehnologije ući u komercijalnu upotrebu.