Inovacije (off pcchip ljeto 2004)

NASA tehnologija u svakodnevnom životu

Iz svemira na Zemlju

Stvari bez kojih je danas život nezamisliv, poput mobitela, baterija na punjenje, televizijskih prijenosa, digitalnih fotoaparata, često uzimamo zdravo za gotovo, ne razmišljajući o porijeklu te tehnologije. Ove nabrojene, uz još 30-ak tisuća drugih, nastale su, vjerovali ili ne, iz istraživanja koje je NASA provodila za svemirski program.

Dražen Jurman

Atletika, kraljica sportova, doživjela je prošle godine najteži skandal u povijesti. U krvi velikog broja atletičara otkriven je tetrahidrogestirnon, ili THG, doping steroid praktički nevidljiv na testovima. Mnoge medalje tim otkrićem su izgubljene, rezultati poništeni a karijere završene. Porijeklo THG-a još nije otkriveno, a neki krugovi prst krivnje upiru u agenciju NASA, tvrdeći da je steroid došao iz njihovih laboratorija. No, to nikada nije dokazano, a vjerojatnost za to je minimalna. Istina je da svašta izlazi iz NASA-ine radionice, ali obično su to stvari namijenjene dobrobiti čovječanstva i olakšavanju naših života, a često nismo ni svjesni da je to nusprodukt istraživanja svemira.

Nusprodukt

Jedno od pitanja koje često čujemo kada se priča o svemiru i njegovom istraživanju je zašto uopće ići u svemir, kada imamo gomilu problema na Zemlji? Na prvi pogled razumno pitanje. Ipak, postavljaju ga oni koji ne razmišljaju o činjenici što svemirski program znači za Zemlju. Ne postoji područje ljudskog života i djelovanja u kome nećete naći bar jedan tzv. spinoff, nusprodukt svemirskog istraživanja. Nije rijetkost da jedno od istraživanja u svemirskom programu ima primjene na više područja. Uzmimo samo primjer Hubble teleskopa. U početku je ovaj ambiciozni projekt izazivao salve smijeha, jer je u svemir otišao pokvaren. Ali i takav je slao do tada najbolje i najkvalitetnije slike svemira, koje su uvelike dopunile naš pogled na «posljednju granicu». Jednom kada je bio popravljen dao nam je još više slika i informacija, koje znanstvenici još i danas analiziraju i objašnjavaju. No, osim novog viđenja svemira, Hubble je zaslužan za novo viđenje nama dragih trenutaka, ali i ljudskog tijela. Zasluga za to pripada Charge Coupled Device ili CCD čipu. Premda je razvijan za Hubble teleskop, danas je ključan elementu popularnih digitalnih fotoaparata. Još korisnija primjena ovog čipa je u medicini, u dijagnosticiranju raka dojke. Naime, CCD čip je toliko osjetljiv da može detektirati gdje se točno nalazi tumor, a zatim i radi li se o zloćudnom ili dobroćudnom samim skeniranjem tkiva, bez potrebe za kirurškom biopsijom. Sam se tumor onda jednostavno eliminira iglom, bez rezanja tkiva skalpelima. To smanjuje period oporavka, eventualna dodatna «kopanja» po tijelu, lijekove, strah, a i u krajnjoj liniji štedi i novce.

Upravo je novac jedan od glavnih argumenata da svemirska istraživanja treba poticati. Analiza istraživanja američkih ekonomista kaže da na svaki uloženi dolar u svemirski program se vraća barem sedam dolara od poreza na kupljene uređaje i tehnologije koji su nusprodukt programa. Ili u radnim mjestima, svaki znanstvenik u NASA-i otvara barem pet radnih mjesta u industrijama koje se bave proizvodnjom nusprodukata. Kad gledamo ovako, rekli bi da treba trošiti još i više na svemirski program. Međutim, stvari su u prošlosti bile drugačije. NASA je pričala da svemirski program nosi korist svima, ali to uvijek i nije bilo istinito. Pravi primjer za to su šezdesete godine prošlog stoljeća i legenda o teflonu. Ili možda bolje rečeno, laž o teflonu.

Teflon s Mjeseca

Pisali smo već u pc chipu broj 106 o svemirskoj utrci i sramoti kojoj su doživljavali Amerikanci od Sovjetskog saveza. Čovjek na Mjesecu je bila zadnja mogućnost da pobijede Ruse i vlada nije štedila novac za to. Ipak, cijena od 24 milijarde dolara i danas je velika, a kako to onda ne bi bila u šezdesetim godinama 20. stoljeća. Kada su kritike poreznih obveznika zbog trošenja njihovog novca postale preglasne, NASA je izjavila da je Apollo program zaslužan za otkriće i komercijalnu upotrebu teflona i teflonskih tava, jednog od svima dražih kuhinjskih pomagala. Međutim, teflom, ili pravim imenom polimer PTFE, politetrafluoroetilen, otkriven je još 1938. godine, i to ne u svemirskom programu već u malom laboratoriju tvrtke DuPont. Kemičar Roy Plunkett je tijekom jednog eksperimenta primijetio da je iz cilindra tetraflouroetilena  zapremine tisuća grama izašlo deset grama manje plina. Ostatak je našao na dnu posude, u obliku bijelog praha kojeg je žicom izvukao. Ubrzo je shvatio da je riječ o sasvim novom polimeru koji se stvara kada se molekule ugljika povežu u lanac od oko sto tisuća atoma, pri čemu je svaki atom ugljika vezan sa dva atoma fluora. Tvrtka Tefal iskoristila je sve pozitivne stvari ovog polimera, posebno otpornost na vrućine i hladnoće, te činjenicu da se na njega ništa ne prima, pa je patentirala teflonsku tavu. Veza između teflona i NASA-e je samo u tome što ga je kupovala i koristila u Apollo misijama u izobilju. Dan danas većina ljudi misli da je teflon proizvod svemirskog programa. Premda teflon ipak nije njegov nusprodukt, oko 30-ak tisuća različitih drugih uređaja i tehnologija jest.

Spinoff enciklopedija

Osamdesete godine prošlog stoljeća ponovo je porastao interes za svemir, prvenstveno zbog ambicioznog programa space shuttlea. NASA je to dobro iskoristila i za PR akcije, objavljivanjem čak dva časopisa posvećena svemirskom programu i njihovim nusproduktima. Prvi, Spinoff, bavio se, pogađate, prezentacijom nusprodukata, pričama o njihovom nastanku i komercijalnim upotrebama. Drugi je bio Innovation, koji se bavio inovacijama na kojima je NASA radila za svemirski program, te potencijalnim primjenama u svakodnevno životu. Ako vam djeluje da su tematski slični, apsolutno ste u pravu. Štoviše, često je jedna tehnologija prezentirana u Innovation časopisu, da bi za godinu ili dvije ta ista stvar bila objavljenja i u Spinoffu. Nikada ne treba podcijeniti moć reklame, što su zapravo časopisi bili. Oba su počeli kao mjesečnici, s dobrim uspjehom. S vremenom su prodajni rezultati slabili, pa je Inovation postao godišnjak, na kraju je i ukinut, dok je Spinoff postala enciklopedija koja izlazi svake godine, donoseći na jednom mjestu pregled svih nusprodukata. Spinoff 2004, uz sve dosadašnje nusprodukte, kao novosti izdvaja poseban sistem filtera za zrak koji uništava sve poznate bakterije, uključujući i antraks, te eliminira čak 90 posto alergena. Slična tehnologija je i novi pročišćivač vode, koje neutralizira opasne perklorate i nitrate, elemente koje je najteže pročistiti iz vode. Ne zbog neke koristi, više zbog zanimljivosti izdvajamo i «tenisice» za konje, posebne jastučiće na potkovama koji umanjuju povrede trkaćih konja, te «svemirsku ružu», hibrid ruže koji se uzgaja u simuliranim uvjetima svemira.

Računalni nusprodukti

Spominjani projekt Apollo i kasnije istraživanja vezana uz space shutlte donijeli su nam najpoznatije nusprodukte, od kojih će vas porijeklo mnogih iznenaditi. U samom nastanku ovog teksta korištena su dva nusprodukta, koji su sastavni dio svakog računala. Prvi je hard disk, koji, istina, nije direktno nastao iz svemirskog programa, ali njegov čitač zaštićen je ferofluidnim zaštitnim slojem, koji jest. Naime, jedan od velikih problema s kojima se NASA susrela kod svemirskih letova je dotok goriva u motore u bestežinskom stanju. U projektu Apollo NASA je patentirala posebno gorivo obogaćeno finim česticama željeznog oksida, koje su onda magnetne sile ubacivale u motor. Taj tzv. ferofluidni pečat, koristi se i u proizvodnji poluvodičkih čipova, kao i za spominjanu zaštitu čitača hard diska, stvaranjem zapreke koja blokira smetnje pri čitanju. Drugi nusprodukt je, vjerovali ili ne, miš. On je potomak uređaja kojeg je NASA patentirala radi lakšeg manipuliranja gomilom podataka u svojim računalima. Ako pak spadate u skupinu gamera, onda se koristite još jednim nusproduktom, joystickom. On je nastao iz uređaja koji je originalno razvijen za upravljanje lunarnim roverom u Apollo misiji. Ako pratite trendove, onda je vjerojatno vaš monitor LCD. Pogađate, još jedan nusprodukt svemirskog programa, razvijen da eliminira monitore sa katodnim cijevima koji su preglomazni i preteški za korištenje u letjelici u kojoj su prostor i težina i te kako bitni. Tu nije kraj računalnim nusproduktima, naprotiv to je tek početak jedne duge liste na kojoj ih je čak nekoliko tisuća. Dok se u početku radilo pretežno o hardverskim nusproduktima, danas dominira softver. 

Svemirski sportski program

Ovo ljeto obilježit će Europsko nogometno prvenstvo, ali i Olimpijske igre. Zahvaljujući televiziji, uživat ćemo u događajima na terenima i izvan njih. Upravo je NASA zaslužna za prvi TV prijenos Olimpijskih igara 1964 iz Tokija. To su omogućili sateliti Relay 1 i Telstar 1, koje je NASA razvila u pedesetim, a lansirala 1962. Njihov nasljednik, projekt Communications Technology Satellite, CTS, lansiran 1976. početak je serije projekata bez kojih je danas život nezamisliv, od televizijskih prijenosa, mobilne i satelitske telefonije, prognoze vremena, GPS sustava, do špijunskih i ostalih tehnologija s primarno vojnom namjenom.

To nije jedina veza NASA-e sa sportom. Liječnici i stručnjaci za fitnes godinama su radili na programima vježbi za astronaute, a većina njih je danas standardni dio priprema vrhunskih sportaša. Tenisice s potplatima koji apsorbiraju udarce, te smanjuju opterećenost i umor nogu originalno su razvijene za svemirsko odijelo projekta Apollo.

Formula 1 definitivno je sport u kome ćete naći najviše nusprodukata svemirskog programa. Od kud početi? Možda od ADT, Automobile Design Tools softvera koji je modificiran program kojeg je NASA koristila za analiziranje dizajna aviona i letjelica. Softver je ključan dio u izgradnji bolida, jer analizira aerodinamiku šasije prije izrade samog prototipa. Tehnologija koja štiti shuttle od topline koristi se u unutrašnjosti kokpita bolida, olakšavajući vozaču posao. Kacige koje koriste vozači rađene su prema astronautskim, udobne su i sigurne, a posebna pjena od koje je rađena unutrašnjost kacige štiti od topline. Poseban materijal za izradu leća koji štiti oči astronauta od sunca omogućava vozačima da bolje vide za vrijeme utrke, a istu tehnologiju koriste skijaši za svoje maske, te trkači, maratonci i biciklisti za svoje naočale. Danas su ti materijali standardni u proizvodnji sunčanih naočala. Odijelo kojeg nose vozači je rađeno od materijala za svemirska odijela, udobno je, štiti od topline i hladnoće, a što je najvažnije, otporno je na vatru. Stoga se ovaj materijal koristi i za izradu odijela za vatrogasce. Osim odijela, vatrogasci koriste i lagane prijenosne aparate za disanje koji su nusprodukt aluminijskih legura patentiranih za izradu kućišta raketnih motora. Kad smo kod vatrogasaca, spomenimo da su detektori otrova i vatre prvotno razvijani za svemirske letjelice danas u širokoj upotrebi kao detektori dima u domu ili uredu.

Iz svemira u bolnicu 

Vatrogasci su profitirali od svemirskog programa, ali ne koliko liječnici i medicina općenito. Dijagnostiku raka dojke smo već spominjali na početku teksta. Ali puno prije Hubble teleskopa stručnjaci NASA-inog Jet Propulsion Laboratory patentirali su tehnologiju za poboljšanje kvalitete slika Mjeseca koje su slale letjelice u pripremi Apollo programa. Jednostavno nazvana DIP, Digital image processing tehnologija dana je osnova snimanja unutrašnjosti našeg tijela, prvenstveno magnetske rezonancije, MR, našeg mozga. Isti laboratorij zaslužan je za jedan od dva najpoznatija nusprodukt u medicini, infracrveni toplomjer. Prvotno razvijana za promatranje udaljenih planeta sa Zemlje i mjerenjem njihove temperature snimanjem infracrvene radijacije koju emitiraju, ova tehnologija danas mjeri temperaturu tijela za samo dvije sekunde. Drugi najpoznatiji medicinski nusprodukt je pacemaker, konkretnije njegova baterija. Do razvoja nikalkadijum baterije u svemirskom programu i njenog korištenja u svakodnevnom životu, pacemaker se morao pričvrstiti na tijelo bolesnika iz vama. S ovom baterijom se jednostavno ugradi pod kožu. Baterija traje duže, manja je, a cijela stvar izgleda puno diskretnije.

Od ostalih nusprodukata izdvajamo posebnu pjenu od koje se rade eksterni tankovi za shuttle, a koje je osnova za izradu proteza za invalide, jeftinija i izdržljivija od prije korištenih plastičnih. Slična se tehnologija koristi i za izradu prozirnih, gotovo nevidljivih aparata za korekciju zubi. Posebno korist od svemirskog programa imaju najmlađi. Formulaid je naziv ulja koje sadrži dvije esencijalne masne kiseline, neophodne za razvoj mentalnih i vizualnih kapaciteta djeteta. Nastao je istraživanjem nutricionističkih potreba astronauta u svemirskim misijama, a danas se koristi kao dodatak dječjoj hrani. Istraživanja poboljšanja tehnologije slikanja udaljenih planeta rezultirao je zanimljivim nusproduktom, posebnom kamerom za snimanje dječjih očiju. Fleš koji kamera koristi šalje svjetlost direktno u oči, a kamera snima reakciju djeteta. Analiziranjem slike brzo se uočavaju eventualni problemi u vidu djeteta.

Premda su i ovo respektabilni nusprodukti, ono na čemu se radi imat će još veći utjecaj na medicinu. Jedna tehnologija već se koristi, posebni senzori koji mjere tlak i ostale vitalne procese astronauta na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Senzori su minijaturni, u obliku tablete koja se jednostavno proguta. Zemaljske primjene uključivati će unošenje tih «tableta» u maternicu, radi kontrole zdravlja djeteta, za profesionalne sportaše, te vatrogasce, vojsku i ostala stresne i naporna zanimanja. Druga tehnologija ponovo je rezultat istraživanja Jet Propulsion Laboratorya, te koristi aplikacije razvijene za analiziranje slika iz svemira. Nusprodukt koji medicina s nestrpljenjem očekuje je tehnologija brzog i automatskog analiziranja ljudskih kromosoma i detekcije genetskih abnormalnosti u tijelu. Proces koji danas traje satima ili danima time bi bio skraćen na nevjerojatnih 10 minuta.

NASA u dnevnoj sobi

Svi do sada spomenuti nusprodukti su, manje ili više, utjecali na svijet oko nas. No, što je to konkretno NASA napravila za vas u domu? Neke stvari smo već spominjali, poput digitalca, LCD-a ili TV prijenosa. Od ostalih izdvojimo samo baterije na punjenje koje imamo u mobitelima, digitalcima, prijenosnim CD ili M3 playerima. Popularne Duracell baterije za jednokratnu upotrebu također koriste NASA-inu tehnologiju. Osim samog sastava baterije koji omogućava da traju, kako reklama kaže, «7 puta duže nego ostale», baterije koriste i tekuće kristale razvijene u svemirskom programu kao indikatore koliko je energije ostalo u bateriji.

Jedan od najpopularnijih uređaja u ovo vrijeme vrućina je klima. Premda nije nastala iz svemirskog programa, posebni filteri za pročišćavanje i ovlaživanje zraka koji se ugrađuju u klima uređaje jesu. Isto porijeklo imaju razni sustavi za pročišćenje vode u domaćinstvima, filteri za kanalizaciju i kolektori u tvornicama. Sustav satelita koji je NASA prvotno koristila za promatranje svemira i komunikaciju sa sondama i letjelicama s vremenom je razvijen u moderni meteorološki sustav, koji nam daje prognozu vremena. Sviđa li vam se prognoza, pa odlučite otići na kupanje u vašem novom kupaćem kostimu, velike su šanse da nosite dio svemirskog programa na sebi. Naime, materijali korišteni u izradi svemirskih odijela danas se ugrađuju u kostime jer smanjuju otpor vode pri plivanju. Od tog materijala su se do sada izrađivali kostimi koje ste u zadnje vrijeme mogli vidjeti na velikim plivačkim natjecanjima, a danas postaju standardni dio svih kostima, istina u manjem postotku. Ako putem do plaže nosite svoje nove sunčane naočale, također nosite dio svemirskog programa sa sobom. Stakla koja štite od sunčeve radijacije originalno su rađena za kacige astronauta pri svemirskim šetnjama. Kupite li putem sladoled ili piće koje vam prodavač naplati očitanjem cijene s bar koda, opet se susrećete s nusproduktom. Bar kodovi su prvotno razvijeni za označavanje, klasificiranje i razlikovanje gomile dijelova svemirskih letjelica. Ako želite biti u trendu, iskoristiti ćete lijepo vrijeme za partiju golfa, vjerojatno njegove mini verzije, jer pravog golf terena kod nas još nemamo. Treba li reći da su materijali od kojih se prave palice i loptice za obje vrste golfa nusprodukt svemirskog programa?

I tako dalje, i tako dalje. Zaista je teško pobrojati sve nusprodukte koji nas danas okružuju. Isto tako, ne treba baš ni za sve nusprodukte zahvaljivati NASA-i. Vjerojatnost je da bi oni, prije ili kasnije, bili otkriveni i da nije bilo svemirskog programa. S druge strane, lijepo je znati da su maštanja nekih SF pisaca ili idealista o istraživanju svemira kao nečemu što koristi čovječanstvu i zbližava ga bar donekle ostvarena.

Trekologija

Nusprodukti NASA-inih istraživanja nisu jedini proizvodi svemirskog programa koje koristimo u svakodnevnom životu. Postoje i tehnologije i uređaji koji su nusprodukt Zvjezdane flote i legendarnog Enterprisea. Naime, serijal Zvjezdane staze godinama je bio inspiracija znanstvenicima koji pokušavaju prenijeti dio fikcije u stvarnost. Dosadašnji rezultati bili su vi više nego uspješni.

Kada je Gene Rodenberry dizajnirao svoj Enterprise u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, postavio je iznad ležaja u bolnici posebne monitore koji prikazuju vitalne znakove pacijenata. Takav uređaj u to vrijeme nije postojao, ali je nekoliko godina kasnije postao standardni dio bolničke sobe. Hiposprej, injekcija bez igle koja ubrizgava lijek pod talkom direktno u kožu također je produkt mašte tvorca serije. Uređaj je patentiran prije desetak godina, a danas se, osim u bolnicama, koristi i pri ubrizgavanju inzulina osobama sa šećernom bolešću.

Upravljanje računalima pritiskom na ekran, touch screen tehnologija također je inspirirana Zvjezdanim stazama i njihovim računalom. Osim dodira, komunikacija sa računalom u seriji obavlja se i preko PADD, Personal acess display device, svojevrsne katice za sve. Takav uređaj danas nudi Philips, njihov iPronto upravo ima sve karakteristike PADD uređaja. Služi kao univerzalni daljinski upravljač za sve uređaja u stanu, preko njega možete surfati netom, koristiti ga za gledanje slika ili čitanje elektronskih knjiga. Za očekivati je da će iPronto, ili neki sličan uređaj biti dio svakog doma za tri do pet godina.

Možda najfascinantnija tehnologija iz Zvjezdanih staza je teleportacija, prijenos materije njenim rastavljanjem na osnovne čestice na jednom mjestu i ponovnim sastavljanjem na drugom. Premda su neki vodeći umovi naše planete, Einsteina tvrdili da je teleportacija nemoguća, ona je 1997. godine izvedena. Istina, radilo se o teleportaciji fotona na udaljenost od jednog metra, ali i to je početak. A za kraj vrijedi spomenuti da jedan drugi veliki um našeg vremena, dr. Stephen Hawking vidi budućnost našeg istraživanja svemira upravo u warp tehnologiji iz Zvjezdanih staza. Za vrijeme snimanja jedne epizode u kojoj je gostovao, upitan što misli o warp tehnologiji samo se nasmijao i rekao: «Radim na tome». 

Letimo s NASA-om

Ne trebate ići u svemir da bi letjeli s NASA-om, dovoljno je sjesti u avion. Zračni prijevoz prepun je nusprodukata koji garantiraju našu sigurnost. Loše vrijeme obično je loša vijest za avione. Jedan od elemenata kojeg je najteže predvidjeti su oluje, a posebno munje. NASA Langley Research Center je odigrao ključnu ulogu u sedmogodišnjem Storm Hazards Research programu istraživanja munja. U projektu se koristio istraživački avion koji je letio u oluje nadajući se da će biti udaren munjom. To se pokazalo uspješnim u preko 800 puta. NASA je otkrila da munje ubrizgavaju veliku količinu električne struje u avion, koje može uzrokovati probleme u elektroničkom sustavu, uključujući i netočna očitavanja instrumenata. Ta i druga otkrića su navela američku Federal Aviation Administration da 1987. godine zatraže da kritični elektronski sustavi aviona budu zaštićeni od udara munje. Sustavi zaštite koje se koriste također su nusprodukt zaštitnih sustava space shuttle.

Još jedna opasna situacija za avione je nalet vjetra. Ta nepogoda je kriva za više od 30 avionskih nesreća samo u Americi. Poslije jedne takve nesreće 1985. Federal Aviation Admnisitration i NASA su zajedno pokušali naći način za predviđanje naleta vjetra tako da pilotima daju dovoljno vremena za preventivne akcije. Prvi sistem u avionima bio je bio Doppler Microwave radar. On šalje radio valove ispred aviona koji se odbijaju od kapljica kiše u oluji te se vraćaju tom instrumentu. Računalo mjeri Dopplerov pomak, razliku u frekvenciji između poslanog vala i povratnog signala, te pokazuje pilotu brzinu vjetra u njegovom naletu. On tada može izbjeći to područje ili prilagoditi visinu i brzinu aviona. Testiranje tog sistema je počelo 1991. godine, a NASA je opet imala zadatak letenja u 131 oluju. Testovi su pokazali da je Dopplerov radar sposoban dati pilotu 20 do 40 sekundi upozorenja prije nadolazećeg naleta vjetra. Sustav koji za razvila NASA danas koriste mnoge američke kompanije, ali i europske, kao Swiss ili Aitalia.

Nalet aviona na oluju nije zabavan, a što onda reći za nalet na drugi avion? Nebo iznad gradova sa velikim zračnim lukama je napučeno avionima. Već je u pedesetim godinama prošlog stoljeća tražen učinkovit način koji će pilote upozoriti na blizinu drugog aviona. Ali tek su u osamdesetima napredne tehnologije dopustile jeftin i pouzdan sistem, Traffic Alert And Collision Avoidance System, za čiji je razvoj zaslužna, pogađate, NASA. Danas je ugrađen u skoro svaki putnički avion, a za one sa 10 ili više mjesta je obavezan u Americi i većini zemalja na svijetu.

Gaming kao terapija

Već desetljećima liječnici koriste biofeedback tehnologiju kao način za kontrolu stresa i tenzije. Sada je NASA-ina tehnologija uvela obrat kombinirajući ovu tzv. mind over matter tehniku sa koordinacijom ruke i oka kod video igara.

Prema istraživanjima Langley Research Centra u Hamptonu, rezultati mogu poboljšati mentalno i fizičko zdravlje igrača. Ovaj jedinstveni interaktivni sistem, testiran na Medicinskom fakultetu u Norfolku obučava ljude da promjene njihovu moždanu ili neku drugu psihološku aktivnost dok igraju video igre. To su postigli na način da video igre reagiraju na aktivnost tijela i mozga. Signali senzora postavljenih na glavu ili tijelo igrača se šalju kroz procesnu jedinicu do joysticka. Kako se moždani valovi igrača bliže optimalnom, tzv. stress free stanju mozga, joystick postaje lakši za kontrolu. To potiče igrača da proizvodi upravo te signale da uspiju u igri.

Na taj način video igre imaju potencijal pomoći i djeci i odraslima sa zdravstvenim problema, od onih sa koncentracijom do psihičkog stresa. Ova tehnologija je nusprodukt NASA-inog istraživanja mjerenja moždane aktivnosti pilota u simulatorima letenja.

U testovi koji su počeli provoditi u Americi, gaming se primjenjuje kao terapija za bolest pomanjkanja koncentracije. Djeca koja od tog boluju, u dobi od 9 do 14 godina, podijeljena su u dvije grupe. Jedna grupa djece igraju popularne video igre, dok druga koristi terapiju biofeedbacka. Premda obje forme liječenja pokazuju znakove pomaganje djeci, tretman s video igrama pokazuje bolje rezultate.