Kad kuća ostane prazna (off ljeto 2004)

Kako u današnje nesigurno vrijeme u miru otići na godišnji odmor, znajući da je vaš dom siguran? Mitovi nam prezentiraju doma kao sigurno utočište, a da bi mit pretvorili u stvarnost, treba nam i mala pomoć. Sigurnosni uređaji za dom, ured, poslovni prostor postaju industrija budućnosti.

Piše: Dražen Jurman

Ideja da je dom naše najsigurnije utočište stara je od pamtivijeka. Ljudi se najbolje, najugodnije i najsigurnije osjećaju doma. Ili je bar tako bilo. Sve je više onih koji bi rado provirili u dom, ali i ured, skladište, poslovni prostor, i na pokvareni način priuštili sebi nešto što je naše. Svatko tko je ikada bio pokraden zna koliko je grozan taj osjećaj. Stara narodna kaže bolje spriječiti nego liječiti. Ta se poslovica sve više koristi i kod nas. Dolazak ljeta i godišnjih odmora, kada većina ljudi odlazi na more ostavljajući prazne domove, obično aktualizira pitanje protuprovalne zaštite. Poduzeća koja se bave ugradnjom takvih sustava u Hrvatskoj tradicionalno su imala najviše posla u to doba godine. Međutim, zadnjih nekoliko godina stvari se ipak mijenjaju, pa je potražnja za sigurnosnim sustavima približno jednaka cijele godine, premda je taj trend još uvijek izraženiji kada su u pitanju poslovni prostori. Svijest o potrebi protuprovalne zaštite doma sve je veća. Ipak, istraživanja govore da je između pet do deset posto stambenih objekta u Hrvatskoj zaštićeno protuprovalnim sustavom. Glavni je razlog tome zasigurno cijena. Ugradnja takvih sustava u stan prosječno košta nekoliko tisuća kuna, od dvije do pet, dok se cijene takvih sustava za kuće i rezidencijalne objekte ponekad penju i do 15 tisuća kuna. Tako se za protuprovalnu zaštitu obično odluče oni koji su već imali provalu u dom, ili pak, oni koji se uvjere u prednosti te zaštite na poslu, budući da je, za razliku od stambenih, većina poslovnih objekata u Hrvatskoj zaštićena.

Blindiranje
Kada se priča o protuprovalnim sustavima za dom, većina još uvijek misli da su blindirana vrata ili rešetke na prozorima dovoljne. Radi se o takozvanoj mehaničkoj zaštiti, koja je dobra, ali često je beskorisna, budući da su pljačke, pogotovo domova u kojima provalnici znaju da mogu naći dobar plijen, pomno planirane. Takva planiranja često uključuju i korištenje modernih uređaja, ali ponekad i starih dobrih odvijača i takozvanih obijača, koji se lako obračunaju sa mehaničkom zaštitom. No, ako imate blindirana vrata i sad se brinete, treba napomenuti da su proizvodi poznatih tvrtki prilično sigurni, dok jeftinija, no name blindirana vrata zapravo i nisu neka zaštita. U javnosti i medijima je jedno vrijeme kružila i priča o takozvanim električnim ključevima, uređajima koji bez problema mogu otvoriti svaka blindirana vrata. Međutim, zaštitarske agencije i tvrtke koje se bave ugradnjom protuprovalnih sustava su nas uvjeravali da je to patka. Kad bolje razmislimo, da je to istina, vrlo bi vjerojatno broj provala rapidno skočio. No, blindirana vrata ili bilo koji drugi vid mehaničke zaštite bolji je od nikakve zaštite.

Tri tipa zaštite
S druge strane, elektronska je zaštita znatno djelotvornija. Istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da je vjerojatnost provale u stambeni objekt s elektronskom protuprovalnom zaštitom četiri puta manja nego u objekt bez zaštite. Ako do ipak provale ipak dođe, vjerojatnost da će ona uspjeti manja je čak 14 puta. Još jedna od prednosti korištenja protuprovalne zaštite je i ta što osiguravajuća društva nude posebne popuste kod osiguranja objekata sa alarmnim sustavom. Generalno gledajući, postoje tri tipa zaštite. Prvi je elektronska zaštita, drugi je osobna, a treći je kombinirana elektronsko-osobna zaštita.
Osobna zaštita podrazumijeva da objekt osigurava zaštitar. Izuzetno je rijetka, jer je skupo, a pogotovo nepraktično imati zaštitara koji će sam kontrolirati jedan objekt. Stoga je elektronska zaštita najčešća, a za rezidencijalne objekte i poslovne prostore koristi se i kombinacija, elektronsko-osobna zaštita. Kombinirana zaštita uključuje osobu zaštitara u objektu koji se štiti, i koji odmah intervenira u slučaju problema. U većim zgradama se jedna prostorija pretvara u svojevrsnu bazu, u kojoj se instalira sva nadzorna oprema, pa zaštitar ima kontrolu nad svim kamerama i senzorima. Malo smo se raspitali i za realnu stranu onih famoznih filmskih situacija u kojima su takvi zaštitari uvijek nadmudreni, ali smo uvjereni da se samo radi o filmu. U pravom životu nisu baš toliko naivni kako filmovi često prikazuju. U tim razgovorima saznali smo također da Hrvatska ne zaostaje za svjetskim trendovima u zaštiti stambenih ili poslovnih objekata. Posebno raduje da svi najnoviji sustavi koji se pojave u svijetu su odmah dostupni i kod nas. Te trendove naročito prate banke i druge ustanove kojima je takva zaštita najbitnija. Sustavi internacionalne tvrtke Digital Security Control, DSC, najuglednijeg proizvođača protuprovalnih sustava, imaju najveći udio i na našem tržištu. Razlog leži podjednako u tehnološki suvremenim i kvalitetnim proizvodima te u izuzetno povoljnim cijenama. Dodatni razlog njihove popularnosti kod nas je i korisnički menu na hrvatskom jeziku, koji prilično olakšava rukovanje ovim uređajima.

Access denied!
Tri su razine i elektronske zaštite doma i poslovnih prostora: protuprovalna, video nadzor i kontrola pristupa, od kojih je svaki viši zapravo nadogradnja nižeg nivoa. Treba odmah napomenuti da, povjerite li vašu sigurnost zaštitarskoj tvrtki, u slučaju bilo kakvih problema, odnosno aktivacije alarma, odmah ekipa kreće na mjesto događaja. Prosječno vrijeme potrebno da ekipa stigne na mjesto događaja nakon aktivacije alarma je desetak minuta. No, to je prosjek za vrijeme gustog prometa, pa se na ljeto, u gradovima koji obično ostaju prazni, to vrijeme spušta i za nekoliko minuta.
Najviši nivo zaštite, kontrola pristupa, zbog svoje visoke cijene koristi se samo u većim poslovnim objektima i institucijama. Podrazumijeva kontrolu osoba koje ulaze i izlaze iz objekta, te njihovo kretanje unutar objekta. Ugrađuje se najčešće pri useljavanju u objekt, ili čak pri gradnji objekta, kada se pri konstrukciji objekta već planira ugradnja ovog sustava. Ovakav sustav je drag vlasnicima, ali i osobama zaduženima za sigurnost, jer omogućava da se uvijek zna tko je i gdje bio u zgradi, a uz to imate i one kartice koje provlačite kroz čitač i dobijete onu famoznu poruku Access denied! Ili Access granted!

Alarm
Za stanove se obično preporuča i koristi osnovna protuprovalna zaštita. Jedan do dva senzora postavljena na ulazna vrata dovoljna su garancija vlasniku da je njegov dom siguran. No, kod prizemnih stanova dobra je i ideja ugraditi dodatne detektore razbijanja stakla, kao ekstra zaštitu od ulaska u stan kroz prozor. Naše malo brzo istraživanje pokazalo je da su najpopularniji sustavi u Hrvatskoj iz serija tvrtki DSC-, ADEMCO i Optex. U slučaju pokušaja provale, osim klasične dojave sirenom, ti uređaji upozoravaju vlasnika stana o aktiviranju alarma SMS porukom na mobilni telefon, te eventualno obavještavaju i zaštitarsku ekipu. Uz kvalitetu i sigurnost, prednost je ovih uređaja da ne reagiraju na kućne ljubimce.
Što se tiče sigurnosnih sustava za kuće i rezidencijalne objekte, osim protuprovalne, često se bira i video nadzor, viši nivo zaštite. Protivno općem mišljenju, ugradnja video nadzora nije preskupa. Video kamere pristojne kvalitete dostupne su već za 1500 kuna. Mogućnosti video nadzora su velike, zapravo ovise o vašim željama i financijskim mogućnostima. Možete ih programirati za stalno snimanje, snimanje kada niste kod kuće ili snimanje kada osoba uđe u domet kamere. I ovdje je najčešći izbor u Hrvatskoj DSC, ovaj put Power serija, uz DeltaVision ili Pelco video kamerama. Veliki je broj načina rada i dodatnih pogodnost uređaja iz ove serije. Nezavisno podešavanje alarma za različite prostorije ili katove kuće daje vam mogućnost izbora prostorija koje će biti pod zaštitom, a u posebnom, takozvanom noćnom režimu rada, štiti se svaki ulaz u prostoriju u kojoj spavate. Sve je podređeno maksimalnoj sigurnosti korisnika, tako da bi, nakon ugradnje ovih sustava, čovjek trebao živjeti u sigurnom domu.


Soba panike

Film Davida Finchera Soba panike, Panic Room, prvi put je približio ovaj koncept Europljanima. U filmu majka Jodie Foster i njena kćerka prisiljene su se sakriti u takozvanoj panic room, prostoriji koja u njihovom domu djeluje poput tvrđave dok bad guys luduju po kući, tražeći izgubljenim blagom. Soba bi trebala biti fantastično sigurna zaštita dvjema osobama ženskog spola, ali u filmu sve ne teče baš u tom smjeru. Sigurno utočište postaje neugodnom zamkom kad telefon prestane raditi i kada lopovi shvate kako da sigurnu sobu učine nesigurnom. A što bi se dogodilo u stvarnom životu? Takva mogućnost prvotno je uspaničila industriju sigurnosnih uređaja, koja je ipak brzo odgovorila da je riječ o filmskoj fikciji, takvo se što u stvarnosti ne može dogoditi.
Ideja koja promovira koncept panic room u sklopu nečijeg doma nije uopće nova. U Americi se pak zovu sigurnosne sobe, a grade se već više od dvadeset godina. Posao je počeo u Floridi, a zanimljivo je kako. Prvotna namjena sigurnosna soba bila je da štititi stanovnike od uragana. U klimatskom podneblju sa čestim vremenskim nepogodama koje mogu imati itekako neugodne posljedice, u kućama dobrostojećih vlasnika se glavna spavaća soba obično posebno učvršćivala poput neosvojive tvrđave. Kad su se pojavile dodatne sigurnosne potrebe, ta je prostorija, uz pomoć novih tehnologija, postajala samo sve pouzdanija i sigurnija. Tako idealna sigurnosna soba, poput one u filmu Soba panike, sadrži poseban snabdjevač svježeg zraka, telefonske linije, zalihe hrane i veze s vanjskim svijetom. Ovaj hobi naravno košta, pa si ga mogu priuštiti samo najbogatiji. Oni su vlasnici i direktori velikih korporacija, ali ih je ipak najviše među zvijezdama i "zvijezdama" zabavne i glazbene industrije, te sportašima.
Sigurnost te sobe mora podrazumijevati i njenu tajnost, pa nitko osim vlasnika kuće i onih koji žive u njoj, ne zna za njeno postojanje. Spominjali smo da taj hobi košta, pa da i to konkretiziramo. Brojke se kreću od 50 tisuća pa do milijun dolara.


^ vrh ^

// Copyright 2000 - 2006 Dražen Jurman. All rights reserved. \\