Hrvatska telekomunikacijska tragikomedija

Dolazak trećeg mobilnog operatera i odlazak monopola u fiksnoj telefoniji na svakom bi tržištu bili razlog za optimizam. No, mi smo, valjda poučeni iskustvom, skeptični. Postoji li razloga za to? 

Piše: Dražen Jurman

Razdoblje od rujna ove godine do početka slijedeće čekali smo s nestrpljenjem, jer je to početak novog doba telekomunikacija kod nas. Dolazak trećeg operatera, za kojeg je natječajnu dokumentaciju otkupilo čak 15 tvrtki, daljnja popularizacija i razvoj širokopojasnog Interneta kod dva vodeća providera, te šećer ne kraju, istek monopola u fiksnoj telefoniji 01. siječnja 2005. zaista zvuče obećavajuće. Zapravo, zvuči toliko dobro da su i poslovično pesimistični korisnici telekomunikacijskih usluga kod nas vidjeli svjetlo na kraju tunela. No, razvoj događaja je daleko od idiličnog. Štoviše, izgleda da se hrvatska telekomunikacijska tragikomedija pretvara u čistu tragediju.

Od zakona do natječaja

Kvalitetan Zakon o telekomunikacijama, usklađen sa europskim pravilima čekali smo godinama, da bi ga dobili 2003. Novi zakon imao je tri glavna cilja, usuglašavanje sa standardima Europske Unije, zaštita korisnika i liberalizacija telekomunikacijskog tržišta. Velika odgovornost za to ležala je na jedinstvenom regulatornom tijelu, Hrvatskoj agenciji za telekomunikacije, koja je trebala zamijeniti tadašnje Vijeće i Zavod za telekomunikacije. Ni godinu dana nakon donošenja Zakona Agencija nije imenovana, a u tadašnjem regulatornom tijelu vladalo je rasulo, koje je kulminiralo skandalom sa dodjeljivanjem pa oduzimanjem druge fiksne mreže tvrtki Divan. Stoga nije čudo da je natječaj za trećeg mobilnog operatera stajao na mrtvoj točki. Ipak, nakon velikih intervencija Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, koji su koristili i pomalo policijske metode privođenja članova Vijeća, 15. srpnja konačno je raspisan.

Mjesec dana nakon toga ostali smo ugodno iznenađeni podatkom da je čak 15 tvrtki otkupilo natječajnu dokumentaciju, što je nadmašilo očekivanja. U vijesti objavljenoj na portalu Moj Moby dan kasnije upozorili smo da treba imati na umu da se radi o otkupu natječajne dokumentacije, u kojoj su potanko izneseni kriteriji koje budući operater mora zadovoljiti, pa je pitanje koliko će tvrtki na kraju i poslati svoje ponude. Izrazili smo i sumnju kako će potencijalna promjena tijela koje odlučuje o dodjeli koncesije utjecati na ponuđače, s obzirom da se već onda šuškalo da će se za vrijeme natječaja napokon osnovati nova Hrvatske agencija za telekomunikacije, koja će ga dovršiti. Ono što smo tada smatrali worst case scenarijem, dogodilo se.

Imamo (li) trećeg operatera!?

Još prije natječaja, ali i za vrijeme, krenule su igrice kojima su neki pokušali usporiti natječaj (tužba VIPneta Ustavnom sudu), pa i podmetnuti nogu budućoj konkurenciji (povećanje cijena interkonekcije postojećih operatora). Drugi su pak tražili odgovor na ono famozno pitanje «Ima li tute mene?», pa su lobirali za određene tvrtke kao buduće operatere. U cijeloj priči ponovo nastupa Vlada, te imenuje novo Vijeće Agencije za telekomunikacije, koje se na brzinu našlo u poziciji da donese odluku o trećem operateru. Rezultat svega je poznat, ali i tragičan, samo jedna jedini prijava na natječaju. Premda su službeni komentari pozitivni, jer dobivamo «jakog igrača», činjenica da od 15 potencijalnih ponuda dobijemo samo jednu je, najblaže rečeno, tragična. Javnost je pak zadovoljna, jer je čula njoj najvažnije – sniženje cijena za 20 do 50 posto. Gotova stvar, jedna je ponuda, imamo pobjednika, odnosno trećeg operatera. No, jeli to baš tako?

Odgovor ćemo dobiti krajem listopada, kada će Vijeće Agencije donijeti svoju odluku. S obzirom na to da je ponudu dala poznata telekom tvrtka, uz koju stoje respektabilne domaće tvrtke, ne bi trebalo očekivati probleme. Ali, odavno je jasno da je pitanje telekomunikacija kod nas političko, a ne stručno. Spekulacije su već krenule. Glavna zamjerka ponudi konzorcija «Treća sreća» je u činjenici da se javio samo za GSM licencu, a ne i za UMTS. Oni to opravdavaju činjenicom da bi ulaganje u UMTS bilo preveliko, pa ne bi mogli ponuditi niske cijene. Komentari konkurencije su da je razlog drukčiji, ne zanima ih kvaliteta usluga i želje korisnika, već brza zarada. No, s obzirom na to da su Švedske telekomunikacijske tvrtke poznate po pažnji za korisnike kojima ih i razmaze, o čemu smo i mi već pisali, a uključene domaće tvrtke imaju pozitivan image u Hrvatskoj, sumnjamo u te izjave. Ono što bi moglo biti vjerojatnije su kuloarske priče koje su do nas došle prvo iz Švedske, a polako se pojavljuju i potvrđuju u Hrvatskoj.

U zamkama duopola

Dobivanje licence za trećeg mobilnog operatera samo je početak ulaska Šveđana na naše tržište. Sljedeći koraci su fiksna telefonija i pružanje usluga pristupa Internetu. Stoga im je bitno napraviti dobar ulaz u Hrvatsku, koji mogu postići samo kvalitetnim uslugama i cijenama. Dodatni argument koji daje snage ovim pričama je činjenica da je Tele 2 upravo poznat kao razbijač monopola, koji je na nekim tržištima već zapaprio Deutsche Telekomu i Austria Telekomu, vlasnicima postojećih operatera. A upravo tu ih čekaju zamke. Prvi preduvjet za niske cijene su obaveze nacionalnog roaminga, koje diktiraju postojećim operaterima obavezu iznajmljivanja infrastrukture dok novi operater ne izgradi svoju, te interkonekcija, odnosno cijena prespajana, time i poziva, iz jedne mreže u drugu. A nedugo prije raspisivanja natječaja za trećeg operatera, VIPnet i Htmobile su povećali tu cijenu čak četiri puta, sa 23 lipa na 90 u dnevnoj, odnosno sa 24 na 45 lipa u noćnoj tarifi. Zbog toga su i zaradili prijavu Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je pak prebacila lopticu Agenciji za telekomunikacije da, kao regulatorno tijelo, donese potrebne odluke, vodeći računa o članku 16. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, koji zabranjuje zlouporabu vladajućeg položaja. Cijene interkonekcije biti će bitan faktor koji će diktirati cijene koje će Tele 2 morati ponuditi na našem tržištu. Agencija će ova pitanja morati riješiti u roku 4 do 6 mjeseci prije nego treći operater počne s radom, što znači da bi to trebalo biti gotovo još prije kraja ove godine. S obzirom na obim ovog posla, taj rok je vrlo upitan. Kašnjenje u određivanju te cijene onemogućiti će komercijalni rad novog operatera. S obzirom na navedeno, još smo daleko od trećeg operatera. Daleko smo i od kraja spekulacija, postoji još jedan tragičan telekom scenarij.

Kraj monopola?

Prvi siječnja slijedeće godine veliki je dan za domaće komunikacije. Dobrodošla 2005. godina, doviđenja monopolu u fiksnoj telefoniji. Ili možda ne? U javnosti su zadnjih dana sve češće priče da će Vlada prodati Deutsche Telekomu još 10% dionica onoga što je ostalo do HT-a. A kako Hrvatska još nije ušla u Europsku uniju, a nova pravila o suspenzivnoj klauzuli bi, u najgorem slučaju, naš ulazak odgodila za nekoliko godina, pojavljuju se i crna predviđanja o produženju monopola za još dvije godine. Nećemo ulaziti u detalje što će to značiti za korisnika, jer i ptice na grani već znaju da su cijene telefoniranja u Hrvatskoj bezobrazno skupe, da minutu i jednu sekundu razgovora plaćamo kao dvije minute, a da su međunarodni pozivi skuplji 3 do 6 puta. Samo ćemo se zapitati, ukoliko se ova crna slutnja ostvari i monopol produži, tko će ikada više imati interesa ulagati u telekomunikacije kod nas?

Veliku ulogu u liberalizaciji tržišta imat će Agencija za telekomunikacije, čijim imenovanjem Vlada nije unijela optimizam u javnost. Glavni razlog leži u činjenici da su u Vijeće Agencije imenovani ljudi koji su do nedavno imali visoke pozicije u Hrvatskom Telekomu, pa se postavlja pitanje hoće li svojim odlukama pogodovati bivšem poslodavcu. Ne želimo ih unaprijed optužiti, ali ne mogu ni oni optužiti nas što u tome vidimo potencijalni sukob interesa. Treba dodati da zakoni drugih zemalja strogo zabranjuju da se u regulatorna tijela imenuju ne samo osobe koje bi mogle biti u sukobu interesa, već i članovi njihove šire obitelji. Osim u javnosti, negativni odjek bio je i u Saboru, pa je oporba napustila sjednicu, uz već poznato prepucavanje što su radili ili trebali raditi jedni a što drugi. Žalosno je da su za korisnike i jedni i drugi napravili gotovo ništa. Zanimljive su bile nogometne usporedbe na sjednici Sabora na kojoj su imenovani članovi Vijeća. Zastupnik Stazić slikovito rekao da je očekivati da će ti članovi nepristrano odlučivati je jednako kao očekivati nepristrano suđenje na utakmici Hajduk-Dinamo, na kojoj sudi sudac koji je na platnom spisku jednog od tih klubova. Dobrom je usporedbom odgovorio i ministar Kalmeta, rekavši da su nogometaši profesionalci, pa će onaj koji prijeđe iz Hajduka u Dinamo ili obratno igrati za svoj novi klub, a ne za stari. Ove nogometne usporedbe su zapravo izvrsne, jer ako pogledamo u prošlost, od osnutka Hrvatske nogometne lige do danas nijedan igrač koji je prešao iz Hajduka u Dinamo ili obratno, nije u svom novom klubu igrao ni približno onoj razini kao u matičnom. Ostat ćemo metaforični i zaključiti za kraj: gdje ima Dima ima i vaTre, a opečeni korisnik puše i na hladno.

Novu Agenciju za telekomunikacije čeka ogroman posao u kratkom vremenu, koji bi mnogi mogli pokušati i dodatno otežati. Prvi problem je prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je podnio Match Telekom, koji svoju ponudu nisu podnijeli u zakonskom roku iz opravdanih razloga. U Agenciji su otvoreno rekli da od toga nema ništa, ali poučeni iskustvom, uzimamo tu izjavu sa rezervom.

Osim drugih, Agencija se mora baviti i sama sobom, želi li da njene odluke imaju pravni učinak. Naime, Vijeće Agencije treba donijeti Statut, kojem prethodi suglasnost Vlade. Kada bude donesen, Agencija se mora registrirati na trgovačkom sudu, a Ministarstvo pravosuđa joj dati javne ovlasti. Vijeće također mora imenovati i upravitelja Agencije, te nakon sramotnih 5 godina oživiti mrtvo slovo na zakonskom papiru zvano Vijeće korisnika. Ove , ali i još neke odredbe, čine nemogućim opciju pukog prepisivanja statuta starog Vijeća. Nas, ali sigurni smo i vas, posebno interesira kako će biti uređeno Vijeće korisnika, tijelo koje će u telekomunikacijama predstavljati potrošače te rješavati njihove sporove s operaterima i davateljima usluga.

Za kraj, ostaje i «mali» problem kvalitetnog upoznavanja sa zakonskom regulativom. Sam Zakon o telekomunikacijama i nije problem, ali 33 pravilnika o njegovoj provedbi itekako jest. Kako će se članovi Vijeća snaći u svemu tome u izuzetno kratkom vremenu, veliko je pitanje. A nekako smo sigurni da će im postojeći operateri sa vojskom pravnika otežati rad, uz maksimalno odugovlačenje pri donošenju ključnih odluka za liberalizaciju tržišta.

Vox populi

HT i gnjev korisnika

Hrvatski telekom postaje najomraženija tvrtka u Hrvatskoj, ako su je suditi po gnjevu korisnika. Pompozno najavljivan Max ADSL još nije privukao željeni broj korisnika, a one koje i jest nije oduševio. Dovoljno je pogledati news grupu hr.comp.adsl i naći ćete pravo bogatstvo komentara i povika na HT. Glavnina se odnosi, razumljivo, na cijene. U onim najblažim kalkulacijama one su dvostruko veće od cijena u državama koje imaju dvostruko veći standard od nas. Veliki je broj korisnika koji bi rado flat rate, uslugu neograničenog prometa za fiksnu cijenu, za koji su u HT-u rekli da je neisplativ. Slažemo se, neisplativ je, ali za korisnika, jer je teško očekivati da će usluga biti uvedena po prihvatljivoj cijeni. Stoga je sniženje cijena prometa, te veća količina prometa uključena u početnu cijenu bolji zahtjev.

Gnjevu korisnika dobrim dijelom pridonosi i sam HT. Tako je nedavna akcija Do MaxADSLa za nula kuna izazvala revolt korisnika koji su uslugu uzeli prije početka akcije. Jasno je da HT ima pravo raditi akcije kakve želi u cilju popularizacije usluge, ali neshvatljivo je kako nisu razmišljali o tome da su ADSL prvo uzeli korisnici koji često surfaju, provode puno vremena na Internetu, te su korisnici HT Internet usluga više godina, pa samim time zaslužuju nekakvu nagradu za vjernost. Dodatni minus je i potpuna nekoordiniranost različitih dijelova kompanije. Tako će vam HTNet reći da mjesečnu naknadu za MaxADSL počinjete plaćati kada uslugu aktivirate, dok će vam HTdsl zapravo računati naknadu od dana kada vam monteri ugrade potrebnu opremu. Tako su korisnici došli u situaciju koju su željeli izbjeći, da moraju platiti pretplatu za dial up pristup te naknadu za MaxADSL uslugu koju još nisu ni počeli koristiti. Na pitanje korisničkoj službi kako se ovakav propust mogao dogoditi, rečeno nam je da su nam neke stvari «očigledno bile nedovoljno objašnjene». Bilo bi zanimljivo čuti što bi o ovome rekli u društvima za zaštitu potrošača.

A dok god kod nas vlada monopol, korisnici nemaju drugog izbora nego prihvatiti ono što im monopolist nudi, a svoje nezadovoljstvo iskazati parodijama na reklame i spotove HT-a, pa se na adresama http://www.suxadsl.tk i http://iloveht.eclub.lv/dt_news.htm čak pojavila parodija na novi T portal, koja se u vrijeme nastanka ovog teksta svakodnevno ažurirala podacima o telekomunikacijskim cijenama i uslugama svuda u svijetu.

Od nezadovoljstva pucaju i sindikati, jer dok se troše ogromni novci za rebranding, 700 radnika ostaje bez posla, a šuška se i o daljnjih 3 tisuće otkaza! Sprema se i štrajk upozorenja, pa je izvjesno da nas itekako čeka zanimljivo razdoblje u telekomunikacijama. Na žalost, ne zbog lijepih stvari.