Pravilnik o osnovnim telekomunikacijskim uslugama

Telekom usluge po povoljnim cijenama

Nacrt Pravilnika o osnovnim telekomunikacijskim uslugama je resorno Ministarstvo nedavno predstavilo javnosti. Donosimo vam pregled njegovih najbitnijih odredbi, ali i naše prijedloge i argumente za dopunu Pravilnika.

Piše: Dražen Jurman

Niz pravilnika koje je tijekom ove godine donjelo Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka s ciljem liberalizacije telekom tržišta ali i zaštite korisnika u Hrvatskoj uskoro će dobiti još jednog člana. Krajem kolovoza javnosti je predstavljen nacrt Pravilnika o osnovnim telekomunikacijskim uslugama. Ono što je posebno kod ovog pravilnika je činjenica da nalaže da osnovne telekomunikacijske usluge trebaju biti dostupne svim krajnjim korisnicima u Hrvatskoj, neovisno o tome u kojim se dijelovima zemlje nalazili, u velikim gradovima, na otocima ili pak u selima s malim brojem stanovnika. Ono što je korisnicima najvažnije je odredba koja kaže da te usluge moraju biti dostupne po pristupačnoj cijeni. Isto tako, pravilnik nalaže davateljima osnovnih usluga uvođenje ponude usluga s posebnim cijenama prilagođenim potrebama korisnika s posebnim socijalnim potrebama, poput umirovljenika. Takve ponude moraju uključiti i određene povoljnije uvjete korištenja. Radi se o odredbama koje će veliki broj korisnika pozdraviti, jer pružanje telekomunikacijskih usluga po socijalno prihvatljivih cijenama u Hrvatskoj još uvijek ne postoji. Donošenjem ovog pravilnika Vijeće Agencije za telekomunikacije trebalo bi proglasiti operatere koji su u ih stanju pružiti, čime država želi dati svim građanima mogućnost zadovoljenja osnovnih komunikacijskih potreba.

Usluge dostupne svima i svuda

Osnovne telekomunikacijske usluge obuhvaćaju, kako je objasnio pomoćnik ministra za telekomunikacije i poštu Darko Dvornik, najmanji skup telekomunikacijskih usluga određene kvalitete, u koje osim javne govorne usluge ulaze još i besplatni pozivi brojeva za hitne službe, telefonski imenik, javne govornice, pristup Internetu i drugo. Pravilnik predviđa niz odredbi od kojih bi krajnji korisnici trebali imati pogodnosti, premda će tek trebati vidjeti kako će sve funkcionirati u praksi. S obzirom na iznimni značaj ovog Pravilnika za cijelo društvo, resorno Ministarstvo je u njegovu izradu uključilo i javnost, pa su svi zainteresirani sugestije i komentare mogli poslati do 1. rujna. Učinio je to i Moj Moby, poslavši prijedlog nadopuna nekih odredbi Pravilnika, koje ćemo izložiti i objasniti u ovom tekstu, zajedno sa analizom najvažnijih odredbi Pravilnika.

Prema Pravilniku o osnovnim telekomunikacijskim uslugama njihovi davatelji moraju osigurati da su dostupne svim fizičkim i pravnim osobama na svim fiksnim lokacijama u Republici Hrvatskoj. Tom bi odredbom trebala profitirati manji otoci i ona mjesta do kojih telefonske linije još nisu došle, premda Pravilnik ne definira u kojem roku se ta obaveza mora izvršiti. Osnovne usluge moraju korisnicima biti raspoložive neprekidno 24 sata svakoga dana, jednako kao i Služba informacija i pomoći korisnicima.

Pristupačne i povoljne cijene

Ono što je korisnicima ipak najvažnije su cijene koje moraju platiti, a koje određuju davatelji osnovnih usluga. One moraju biti troškovno usmjerene i jednake na cijelom području obavljanja tih usluga te, najvažnije, pristupačne potrošačima. Davatelji osnovnih usluga moraju imati ponude s posebnim cijenama prilagođenim potrebama korisnika s posebnim socijalnim potrebama. Takve ponude moraju uključiti određene povoljnije uvjete korištenja. Sadržaj takvih ponuda odobrava Vijeće Agencije. Naše je mišljenje da tu odredbu treba dopuniti tako da ponude s posebnim cijenama budu prilagođene i korisnicima sa drugim potrebama. Ovako široko postavljen krug korisnika koji bi mogli dobiti povoljnije cijene korištenja usluga prvenstveno je zamišljen da uključi učenike i studente, te druge osobe u svrhu obrazovanja. Niti ovdje ne otkrivano toplu vodu, jer praksa je većine europskih zemalja da se studentima omogući povoljniji, jeftiniji pristup Internetu. Neke zemlje čak omogućuju besplatan pristup, poput Švedsku i Danske, gdje studenti uživaju u flat rate širokopojasnom Internetu brzine 2 Gbit/sec. Istina, teško je očekivati da će operateri kod nas dozvoliti besplatan pristup, pravdajući to vjerojatno istim argumentima kao i «neisplativost flat rate paketa», ali studentima bi i određeno ograničeno besplatno vrijeme ili promet, ili pak jeftinija pretplata na Internet itekako dobro došao.

U slučaju da pretplatnik osnovnih telekomunikacijskih usluga ne plaća telefonski račun, pravilnik određuje da mu se moraju omogućiti dolazni pozivi u razdoblju od najmanje trideset dana prije trajnog isključenja terminalne opreme. Naše je mišljenje da i ovu odredbu treba proširiti na način da takvom pretplatniku ipak budu omogućeni odlazni pozivi na brojeve hitnih službi. Kad smo kod plaćanja računa, recimo i da Pravilnik nalaže davateljima osnovnih usluga da pretplatnicima moraju besplatno omogućiti detaljan ispis korištenih usluga u kojem korisnik može razlučiti troškove osnovnih usluga u odnosu na troškove ostalih usluga. I ovoj smo odredbi resornom Ministarstvu sugerirali dopunu na način da predvidi da je ispis sastavni dio računa za osnovne telekomunikacijske usluge. S jedne strane, to je praksa gotovo svih europskih zemalja. S druge strane, time se korisnici rješavaju frustracije zvane Zahtjev za ispisom poziva, koji često zahtjeva i hodočašćenje u centre operatera i nepotrebne formalnosti prilikom traženja ispisa poziva. S obzirom na to da je ispis poziva i ovako i onako besplatan, zašto ga onda ne omogućiti svima bez posebnih zahtjeva? 

Kvarovi i pretplata

Posebno su zanimljive odredbe koje nalažu davateljima osnovnih usluga da mora organizirati službu za prijavu kvarova koja je korisnicima raspoloživa 24 sata svakoga dana, kao i da mora organizirati službu za otklanjanje kvarova. Za 80% kvarova na dostupnom vodu vrijeme otklanjanja ne smije premašiti 24 sata. Prijedlog je Mobija da se ovaj zakonski članak dopuni odredbom da se za svakih 24 sata u kojima kvar nije otklonjen korisniku proporcionalno smanji mjesečna naknada za korištenje sustava. S obzirom na to da operateri insistiraju na tome da je bivša pretplata, sadašnja naknada za korištenje sustava potrebna, jer se tako pokrivaju troškovi održavanja sustava, sasvim je logično da u slučaju kada korisnik zbog kvara ne može koristiti usluge ne treba platiti niti naknadu. Isto tako, ovo smanjenje naknade treba obuhvatiti i Internet, dialup ali i ADSL, ukoliko on uđe u osnovne telekomunikacijske usluge, što je također naš prijedlog. Ovakva odredba poznata je inače u drugim zakonodavstvima, u kojima se ne odnosi samo na telekom već i na ostale usluge. Tako su, na primjer, svi građani Švedske koji su bili pogođeni olujama u kasno proljeće dobili naknadu za svaki dan koji su bili bez struje, vode ili telefona, i to za svaku od usluga koju nisu mogli koristiti.

Povratak telefonskih govornica

Pravilnik o osnovnim telekomunikacijskim uslugama regulira i pomalo zaboravljene telefonske govornice. Određuje obavezu davatelju osnovnih usluga da u svakom gradu ili selu s najmanje 250 stanovnika postoji barem jedna telefonska govornica i da na cijelom tom području postoji prosječno barem jedna telefonska govornica na svakih 500 stanovnika. Govornica mora niti postavljena na javnim i u svako doba dostupnim mjestima, te mora na prikladan način biti dostupna osobama s invaliditetom. Prema našem mišljenju, treba dodati i obvezu operaterima da na javnim telefonskim govornicama istaknu njihov broj, kako u obliku za primanje poziva iz Hrvatske tako i iz inozemstva. Kako je Hrvatska turistički orijentirana zemlja, strancima treba biti omogućeno da prime poziv na govornicu, ali i da ga bez problema obave. Stoga smatramo da na javnoj telefonskoj govornici moraju biti istaknuta i uputstva za obavljanje poziva, cjenik za nacionalne i međunarodne pozive, pozivni brojevi svih županija u Hrvatskoj, te međunarodni pozivni brojevi, brojevi hitnih i korisnih službi (policija, hitna pomoć, ali i taksi služba, služba informacija), a sve to na hrvatskom i engleskom jeziku.

Ovdje analizirane odredbe samo su dio zanimljivosti koje bi u našu telekomunikacijsku svakodnevicu trebao uvesti Pravilnik o osnovnim telekomunikacijskim uslugama. Premda u njemu ima još nejasnoća i zahtjeva još rada, možemo reći da je Ministarstvo na dobrom putu. Biti će zanimljivo vidjeti kako će Pravilnik izgledati na kraju, ali još zanimljivije kako će se provoditi.

Širokopojasni Internet kao osnovna usluga

I Internet je dobio svoje mjesto u Pravilniku o osnovnim telekomunikacijskim uslugama. Najvažnije odredba obvezuje operatere da brzine prijenosa podataka mora biti najmanje 56 kbit/s. Ipak, kako se još događa da je brzina spajanja dialup Internetom u centru Zagreba sramotnih 28 kbit/sec, a vrijednost od 56 samo teoretska, smatramo da bi trebalo ipak vrijednost brzine korigirati na 50 ili 52 kbit/sec, pošto su to ipak brzine koje se dial up spajanjem na Internet mogu ostvariti. Ono što smatramo važnijim je da bi u osnovne telekom usluge morao biti uključen i širokopojasni pristup Internetu, uz obvezu operaterima da u određenom roku na određenom području moraju svim korisnicima ili većem dijelu korisnika ponuditi mogućnost širokopojasnog pristupa Internetu. U kojim rokovima bi određeno područje bilo pokriveno odredila bi Agencija, a prema stanju infrastrukture i tehnološkoj ostvarivosti. Premda bi se tom odredbom nametnuo teret većih investicija operaterima, smatramo da su one opravdane. Prvenstveno radi činjenice da je razvoj širokopojasnog Interneta osnova plana eEuropa 2010., kojeg moramo ostvariti želimo li ući u Uniju. S druge strane, ne treba posebno govoriti koliki je značaj širokopojasnog Interneta u obrazovanju i gospodarstvu. Hrvatska je trenutno po brzinama spajanja pri dnu europske širokopojasne ljestvice, ali cijenama pri vrhu, i to kako za kućanstva tako i za obrazovne institucije i studente, te za poslovne korisnike. Zbog toga smatramo da je ova odredba bitna, a investicije koje se time nameću potrebne i opravdane.