* DRAŽEN JURMAN WEB | Godina dana liberalizacije telekom tržišta |

Regulativa - Objavljeno u Privredni vjesnik

Godina dana liberalizacije telekom tržišta

Proteklu telekomunikacijsku godinu u Hrvatskoj obilježili su kraj monopola u fiksnoj i duopola u mobilnoj telefoniji i dolazak novih operatera. Premda sa korisničke strane proces djeluje spor, prvi rezultati se polako vide. Proces raspetljavanja lokalne petlje, koji je u tijeku, ubrzati će liberalizaciju, a konačno bi mogao donijeti osjetnija pojeftinjenja i nove usluge.

Piše: Dražen Jurman

Proces koji je obilježio hrvatsko telekom tržište u protekloj godini je liberalizacija, kraj monopola u fiksnoj telefoniji i duopola u mobilnoj, te konačni dolazak konkurencije. Ipak, liberalizaciju moramo gledati sa dva aspekta, formalno pravnog i onog u praksi. Formalno pravni aspekt nudi iznenađujuće dobre rezultate, u samo godinu dana stvorena je kvalitetna pravna infrastruktura, koja će omogućiti da se liberalizacija u praksi odvija puno brze i lakše nego sto je sto bilo u državama Europske unije kada su krenule u isti proces. S one druge, praktične strane, stvari nisu tako dobre. Premda u fiksnoj telefoniji trenutno imamo dva nova operatera, njihov je tržišni udio još uvijek (pre)mali. Razloga za to je više, a oni glavni leže u činjenicama da je proces raspetljavanja lokalne petlje, koji će omogućiti novim operaterima da dođu do krajnjeg korisnika, tek počeo, ali i da dosadašnji monopolist još uvijek presporo rješava zahtjeve o prebacivanju korisnika novim operaterima. Dio problema leži i u činjenici da korisnici još uvijek nisu dovoljno educirani o prednostima koje donose bilo promjena tarifnih paketa kod istog operatera, bilo prelazak novom. Važno je također napomenuti i da su određeni podzakonski propisi doneseni puno kasnije nego što su trebali biti, a svaki od tih propisa zahtjeva određene pripremne radnje da zaživi u praksi, što također objašnjava razlike između brzine formalne i praktične liberalizacije telekomunikacijskog tržišta kod nas.

Europski zakoni, Hrvatska primjena

Prvi pravi korak prema liberalizaciji telekomunikacijskog tržišta u Hrvatskoj dogodio se 2003. godine, donošenjem Zakona o telekomunikacijama. On je imao tri glavna cilja, usuglašavanje sa standardima Europske Unije, zaštitu korisnika telekom usluga te formalnu i praktičnu liberalizaciju tržišta. Premda je sam zakon rađen po standardima Europske unije, primjenjivan je na hrvatski način, pa je bilo potrebno vise od godine dana da neke od njegovih bitnih odredbi zazive u praksi, dok neke do danas još uvijek nisu u primjeni, premda se uskoro očekuju. Za to vrijeme, proširenjem Europske unije, promijenjen je i Regulatory framework, pravni okvir unutar kojeg države članice moraju donositi i provoditi propise vezane za telekomunikacije, pa je samim time i nas Zakon trebao određene izmjene, koje se donesene ove godine.

Najvažnija odredba Zakona o telekomunikacijama odnosila se na osnivanje jedinstvenog regulatornog tijela, Hrvatske agencije za telekomunikacije. To je tijelo bilo predviđeno kao zamjena za dotadašnje Vijeće i Zavod za telekomunikacije, dva slična tijela sa različitim ovlastima, koje su se u praksi preklapale, sto je dovodilo do problema u njihovom radu. Zakon je predvidio da Agencijom upravlja Vijeće od pet članova, koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Što znaci hrvatska primjena zakona pokazuje i činjenica da je sastav Agencija za telekomunikacije saboru trebao biti predložen do 7. rujna 2003. godine, (Sabor bi ih izabrao u roku od 30 dana), a Vijeće Agencije na dužnost je stupilo tek krajem rujna 2004. Godine. Osim toga, da bi se Zakon o telekomunikacijama mogao u potpunosti primjenjivati, a time i tržište liberalizirati, trebalo je donijeti preko 30 podzakonskih akata i propisa, od kojih i nekoliko vrlo važnih pravilnika. Oni su pak doneseni krajem prošle i početkom ove godine, dakle sa godinu i pol dana zakašnjenja. Dodajmo tome i spomenutu činjenicu da neki od njih zahtijevaju i po nekoliko mjeseci priprema da bi mogli zaživjeti, pa polako postaje jasno koliko se u liberalizaciji kasnilo sa pravne strane. Ili konkretno, koncesijski ugovor sa VIPnetom i Ugovor o prodaji HT-a Deutsche telekomu zabranili su konkurenciju u mobilnoj telefoniji do kraja listopada 2003. godine i u fiksnoj do 01. 01. 2005. godine. Da je Zakon o telekomunikacijama primjenjivan kako je trebao biti, trećeg operatera imali bi barem godinu dana ranije, a konkurencija u fiksnoj telefoniji bi se, u vrijeme dok čitate ovaj tekst, pripremala za proslavu godine dana rada i puno većeg tržišnog udjela nego li ga ima sada. Što bi to značilo za gospodarstvo i korisnike, ne treba puno objašnjavati. Gotovo je sigurno da bi male i srednje tvrtke imale puno veći izbor paketa i cijena fiksne telefonije i širokopojasnog Interneta, koji je u Europi jedan od temelja poslovanja manjih tvrtki. Isto tako, imali bi veći izbor i u mobilnoj telefoniji, a konkurencija bi gotovo sigurno otvorila mogućnost pojavljivanja niza manjih tvrtki koje bi nudile razne aplikacije i sadržaje za korisnike mobilnih telefona. Kada smo kod korisnika, dovoljno je pogledati cijene koje je ponudio treći mobilni operater da postane jasno koliko bi građani uštedjeli u mobilnoj i fiksnoj telefoniji da su stvari išle onako kako su trebale.

Liberalizacija mobilne i fiksne telefonije

Vijeće Hrvatske agencije za telekomunikacije izabrano je konačno krajem rujna prošle godine. Sam izbor bio je pomalo kontraverzan, posto se dogodio u vrijeme kada je u tijeku bio natječaj za trećeg mobilnog operatera, a za predsjednika Vijeća izabran je Gašper Gaćina, čovjek iz struke ali i bivši zaposlenik HT-a, što su mnogi doživjeli kao ograničenje nezavisnosti regulatornog tijela. Kada je u prvom natječaju odbijena jedina ponuda za trećeg operatera, te su sumnje dodatno dobile na snazi. Međutim, kasniji razvoj događanja pokazao je da su ipak bile pretjerane. Već je sam drugi natječaj pokazao da Agencija zaista djeluje kao nezavisno tijelo, jer je koncesija dodijeljena hrvatsko-švedskom konzorciju Treća sreća, iza kojeg stoji švedski operater Tele2 i devet domaćih investitora, dok je, po mnogima glavni favorit, Match telekom diskvalificiran iz natječaja radi nevaljanog, a kasnije se ispostavilo i krivotvorenog bankovnog jamstva. Sve je to izazvalo nove polemike u javnosti, pa je resorno Ministarstvo uputilo i upravni nadzor u Agenciju za telekomunikacije, koji je na kraju potvrdio da nikakvih nepravilnosti u radu ovog tijela nije bilo. Hrvatska je konačno dobila trećeg mobilnog operatera, Agencija je počela dobivati povjerenje javnosti i konačno se mogla posvetiti liberalizaciji tržišta fiksne telefonije. U isto vrijeme, resorno je Ministarstvo počelo donositi niz Pravilnika koji su pogodovali liberalizaciji. Prvi korak bio je smanjenje naknade za dobivanje koncesije u fiksnoj telefoniji sa osam milijuna kuna na administrativnu naknadu od 20 tisuća kuna, da bi nedugo nakon toga bio donošen i Pravilnik o međusobnom povezivanju ili interkonekciji, koji je uvjet da novi fiksni operateri mogu početi pružati usluge korisnicima. Međutim, da bi se to dogodilo, prvo je trebalo definirati cijene interkonekcije, odnosno cijene koje će novi fiksni operateri morati plaćati T-HT-u za pružanje svojih usluga. Prva standardna ponuda koju je HT predstavio bila je potpuno neprihvatljiva, pa ju Agencija vratila na doradu. Druga ponuda bila je nešto bolja, pa ju je Agencija prihvatila, kako bi novi operateri napokon mogli početi sa radom. U situaciji u kojoj novi operateri još uvijek nemaju vlastitu infrastrukturu i prisiljeni su koristiti T-Comovu, cijene interkonekcije direktno određuju cijene koje će novi operateri moći ponuditi korisnicima. Od standardne ponude te su cijene, na zahtjev Agencije, snižene još dva puta, a novo sniženje očekuje nas početkom slijedeće godine. Tada bi konačno trebao u praksi zaživjeti i proces raspetljavanja lokalne petlje, koji novim operaterima daje mogućnost uvođenja novih, naprednih usluga, daljnje sniženje cijena, a korisnici će konačno plaćati samo jedan račun, novom operateru.

Lokalna petlja

Premda je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka donijelo Pravilnik o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji još u travnju, taj proces zaživljava u praksi tek sada. Dva su razloga za to. Prvi je sto je Pravilnik dodatno promijenjen u kolovozu, pa su te izmjene trebale biti uzete u obzir kod Standardne ponude za pristup izdvojenoj lokalnoj petlji koju je T-HT trebao donijeti, a Agencija prihvatiti. Upravo je u tome drugi razlog kašnjenja, jer se u nizu prepiski između Agencije i T-HT-a potonji oglušivao na zahtjeve za izmjenom Standardne ponude koje mu je Agencija slala. Konačno je 20. listopada 2005. godine Vijeće Hrvatske agencije za telekomunikacije je izdalo Rješenje o izmjenama i dopunama Standardne ponude HT-a za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, kojim je bitno popravljen status novih operatera u odnosima sa T-HT-om. Između ostalog, smanjena je i (veleprodajna) cijena mjesečne naknade izdvojene lokalne petlje koju će novi operatori morati plaćati mjesečno T-HT-u sa predloženih 77 kuna na 52,14 kuna, sto je smanjenje od čak 32 posto. Tu je odluku Agencija donijela vodeći se troškovnom orijentiranošću cijena za pristup lokalnoj petlji, a prema praksi zemalja Europske unije u kojem je proces raspetljavanja lokalne petlje završen ili u tijeku.

Lokalna petlja, local loop, je fizički žičani vod koji povezuje krajnju priključnu točku telekomunikacijske mreže u prostoru pretplatnika s priključkom na glavnom razdjelniku lokalne centrale, udaljenog pretplatničkog stupnja ili na nekom drugom odgovarajućem dijelu javne nepokretne telefonske mreže. Jednostavnije, to je bakrena parica kojom se povezuje kućni telefon s infrastrukturom telekomunikacijskog operatora. Raspetljavanjem lokalne petlje korisnici će konačno plaćati jedan račun, i to novom operateru, koji će direktno doći do krajnjeg korisnika, te mu moći ponuditi cijeli paket usluga, takozvani triplle play. Osim klasičnog telefoniranja, govorna usluga ili voice, triplle play uključuje i prijenos podataka ili data usluga, prvenstveno širokopojasni pristup Internetu te usluge Internet televizije, takozvani video on demand.

Pogled u budućnost

Time će domaće tržište konačno krenuti u punu liberalizaciju i u praksi, pa će 2006. godina biti ključna za to. Najveću ulogu odigrati će Agencija za telekomunikacije, koja će morati aktivno djelovati u procesu liberalizacije, a posebno raspetljavanja lokalne petlje, i to kako u nadzoru i kontroli nad cjelokupnim procesom u praksi, tako i pravovremenim uočavanjem i rješavanjem eventualnih problema. Slijedeća godina donijeti će i početak rada novih operatera u fiksnoj telefoniji, koji trenutno čekaju raspetljavanje lokalne petlje. Teško je očekivati da će svi ponuditi usluge na nivou cijele države, već se bazirati na određeno područje ili tip korisnika. Poslovni korisnici su trenutno najzanimljiviji, ali za očekivati je da će se dio operatera okrenuti i rezidencijalnim korisnicima. Profitirati će i gospodarstvo. Niže cijene i naprednije usluge stvorit će uvijete za pojavljivanje većeg broja manjih tvrtki, koje će svoje poslovanje temeljiti pretežno na online businessu, a za očekivati je i sve veću ponudu originalnog, domaćeg sadržaja. U Agenciji za telekomunikacije vjeruju da će razvoj tržišnog natjecanja u fiksnoj telefoniji potaknuti taj proces, kao što je bio slučaj i sa razvojem novih usluga u mobilnoj telefoniji nakon pojave konkurencije. U tijeku je i natječaj za dodjelu koncesija za WiMAX, bežičnu tehnologiju koja može cijele gradove pokriti brzim Internetom, a mogla bi zamijeniti kabelski Internet i DSL.

Sa korisničke strane posebno će biti važna dva događaja – konačno formiranje Vijeća korisnika i donošenje Pravilnika o osnovnim telekomunikacijskim uslugama. Taj pravilnik nalaže da osnovne telekomunikacijske usluge trebaju biti dostupne svim krajnjim korisnicima u Hrvatskoj, neovisno o tome u kojim se dijelovima zemlje nalazili, u velikim gradovima, na otocima ili pak u selima s malim brojem stanovnika. Ono što je korisnicima još važnije je odredba koja kaže da te usluge moraju biti dostupne po pristupačnoj cijeni. Isto tako, pravilnik nalaže davateljima osnovnih usluga uvođenje ponude usluga s posebnim cijenama prilagođenim potrebama korisnika s posebnim socijalnim potrebama, poput umirovljenika, a takve ponude moraju uključiti i određene povoljnije uvjete korištenja.

Proces liberalizacije tržišta u praksi je spor i dug, ali se ipak kreće. U prvoj godini procesa liberalizacije Hrvatska je u prosjeku onoga što se događalo u zemljama EU15 u istom razdoblju. Uskoro ulazimo u drugu godinu liberalizacije, koju bi mogla i trebala obilježiti nova pojeftinjenja, ali i ponuda novih i raznovrsnijih usluga za sve korisnike.

Vijeće korisnika

Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka raspisalo je 20. srpnja natječaje za članove Vijeća korisnika, tijela koje se u Hrvatskoj čeka još od 1999., a koje će donijeti djelotvorniju zaštitu prava korisnika usluga pri Agenciji za telekomunikacije.

Vijeće korisnika je objektivno, neovisno tijelo koje bi činilo devet članova izvan struke, a imali bi savjetodavnu ulogu pri Agenciji. Zadaća im je da na objektivan i nepristran način štite krajnjeg potrošača od pružatelja usluga, posredovanjem u sporovima između korisnika i davatelja usluga. U postupku posredovanja pri rješavanju tih sporova Vijeće korisnika primjenjuje pravila postupka o mirenju i arbitražnog postupka, u skladu sa posebnim zakonima o mirenju i arbitraži. Ipak, osnovna pravila postupka iz tih dvaju zakona ugrađeni su na odgovarajući način u nove odredbe Zakona o telekomunikacijama, čime se otklanja potreba donošenja posebnog pravilnika, što je bilo do sada predviđeno.

Vijeće korisnika će također imati zadatak poduzimanja mjera za poboljšanje javne dostupnosti informacija i promicanje prava korisnika javnih telekomunikacijskih usluga. Agenciji može davati mišljenja i prijedloge za poduzimanje mjera i poboljšanje stanja u području zaštite i ostvarivanja prava korisnika, te na objektivan način informirati potrošače o cijenama, uslugama i tarifnim modelima.

Proširene ovlasti Agencije za telekomunikacije

Zakon o telekomunikacijama doživio je nedavno svoje velike izmjene, sa ciljem usuglašavanja sa pravnim sustavom Europske uniji i tzv. new regulatory framewokom, novim pravnim okvirom Unije za uređivanje tržišta telekomunikacija. Najveće novosti koje donosi su u ovlastima Vijeća Agencije za telekomunikacije, koje sada ima veće nadzorne ovlasti i jasnije okvire djelovanja. Detaljno su razrađene ovlasti Agencije u reguliranju maloprodajne cijene usluga prema operatorima sa znatnijom tržišnom snagom, kako u fiksnoj, tako i u mobilnoj mreži. To znači da Agencija ima ovlasti pod točno određenim okolnostima regulirati cijenu razgovora u fiksnoj ili mobilnoj mreži na zadovoljstvo tržišta i potrošača. Vijeće Agencije tako može donijeti rješenje o izmjeni cijena usluga u slučaju nedostatka djelotvornoga tržišnog natjecanja, kad operator ili davatelj usluga sa znatnijom tržišnom snagom narušava načela transparentnosti, ravnopravnosti i troškovne usmjerenosti cijena i to naplaćivanjem previsokih cijena usluga, sprječavanjem ulaska na tržište drugim sudionicima, ograničavanjem tržišnog natjecanja putem određivanja previsokih ili preniskih cijena, davanjem neopravdanih prednosti pojedinim korisnicima usluga ili neopravdanim povezivanjem određenih vrsta usluga.

Izmjenama zakona uvedeni su i telekomunikacijski nadzornici pri Agenciji, koji bi izlazili na teren kod operatera i ostalih davatelja usluga ako se sumnja na neregularnost.