Regulativa

Regulacija VoIPa u Hrvatskoj

Regulacija VoIPa u domaćem pravu još je uvijek skromna. Ipak, pozitivne promjene se događaju, pa je naknada za obavljanje telekomunikacijskih usluga novim Pravilnikom snižena čak 50 puta.

Piše: Dražen Jurman

Popularizacija pružanja usluge prijenosa govora putem Internet protokola, kako se VoIP zove u domaćoj pravnoj terminologiji, zahtijevalo je njegovu zakonsku regulaciju. Operateri, koji su VoIP doživljavali kao veliku prijetnju u svom poslovanju, nisu bili jedini koji su se trudili maksimalno usporiti razvoj ove usluge. Isto možemo reći i za zakonodavaca, koji je predvidio visoke naknade za pružatelje VoIP usluga. Naime, naknada za prijavu za obavljanje telekomunikacijskih usluga prijenosa govora putem internetskog protokola (VoIP) iznosila je čak 250 tisuća kuna za prvu godinu rada, te nakon toga jedan posto ukupnog prihoda za slijedeću i ostale godine. Liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u Hrvatskoj ipak je donijela i promjene u regulaciji VoIP usluge, pa su naknade u novom Pravilniku o plaćanju naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, koji je donošen ove godine, drastično pale. Sada iznose pet tisuća kuna za prvu godinu i 0,1 posto ukupnog prihoda pružatelja usluge za svaku sljedeću godinu. Takva odredba, u kombinaciji sa olakšanom procedurom dobivanja dozvole za fiksnu telefoniju, mogla bi rezultirati i pojavom novih VoIP, ali i fiksnih operatera. Potvrđuje to i činjenica da su svi VoIP operateri već zatražili od Agencije za telekomunikacije dozvole za fiksnu telefoniju.

Uvjeti za obavljanje VoIP usluge

Usluge prijenosa govora putem internetskog protokola (VoIP) nemaju svoje posebno mjesto u Zakonu o telekomunikacijama, niti svoj poseban pravilnik, već se odredbe o VoIPu mogu naći u Pravniku o telekomunikacijskim uslugama (NN 183/04). U njemu je VoIP definiran kao usluga koja obuhvaćaju sve vrste prijenosa govora putem Interneta, koje mogu upotrebljavati internetski protokol pretvaranjem analognog govornog signala u digitalni signal pogodan za paketni prijenos podataka, te njegov prijenos i usmjeravanje putem terminalne opreme priključene na javnu nepokretnu telekomunikacijsku mrežu.

Da bi zainteresirana tvrtka uopće mogla pružati usluge prijenosa govora putem Internet protokola treba, treba dobiti dozvolu od Hrvatske agencije za telekomunikacije, te u tu svrhu prvo podnijeti odgovarajuću pisanu prijavu Agenciji. Ona mora sadržavati naziv i adresu podnositelja, dokaz o pravnoj osobnosti podnositelja pisane prijave, te najvažnije, vrstu i opis telekomunikacijske usluge koja se prijavljuje. VoIP usluga smatra se javnom govornom uslugom u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži ako Agencija utvrdi istodobno ispunjavanje četiri kriterija. Prema tim kriterijima usluga mora biti predmet komercijalne ponude, javno ponuđena, odnosno mora biti raspoloživa svima na temelju jednakih i javno objav­ljenih uvjeta, mora se pružati prema i od završnih točaka javne telekomunikacijske mreže, te mora uključivati izravan prijenos i komutaciju govora u stvarnom vremenu, odnosno mora osigurati ograničena i zajamčena vremena kašnjenja signala.

Regulativa VoIPa u budućnosti

Dobivanjem dozvole davatelj VoIP usluga postaje odgovoran za ispravan i nesmetan rad svoje terminalne opreme te za uklanjanje kvarova i smetnji u svojem dijelu telekomunikacijskog sustava. Isto tako, odgovoran je za obračun i naplatu svojih usluga, kao i za rješavanje prigovora korisnika usluga, a obavezan je ustrojiti odgovarajuću službu za korisnike. Prigodom oglašavanja i nuđenja svojih usluga moraju jasno naznačiti razliku u kakvoći usluge između usluge prijenosa govora putem Interneta, uz primjenu internetskog protokola, i javne govorne usluge.

Regulativne odredbe vezane uz pružanja usluge prijenosa govora putem Internet protokola koje smo spomenuli u ovom pregledu su i gotovo sve koje postoje kod nas. Premda je veliki broj onih koji smatraju da ih treba doraditi i proširiti, za sada funkcioniraju u praksi. No, o VoIPu će se morati voditi računa prilikom izrade nove Strategije razvoja telekomunikacija i informacijske tehnologije, koja će dati smjernice za sljedećem srednjoročno razdoblje u području telekomunikacija. Strategija je osnovni dokument kojim se određuju smjernice državne politike i politike nadležnih državnih institucija. Ona će mora odražavati odredbe vezane za zaštitu slobode tržišnog natjecanja, promicanje interesa građana i potrošača, promicanje dostupnosti i obuhvata osnovnih telekomunikacijskih usluga, promicanje interesa korisnika s posebnim potrebama, te razvoja infrastrukture informacijskog društva. Sve to će biti priprema za donošenje novog

Zakona o elektroničkim komunikacijama, koji će biti usklađen sa svim pravilima Europske unije u ovom području. S obzirom na to koliko Unija polaže u razvoj telekomunikacija, nadamo se da će i Hrvatski zakonodavac u novom zakonu detaljno regulirati pružanje VoIP usluga.