Tema broja pc chip 120, svibanj 2005.

Blog protiv medija

Bloggeri i/ili novinari

Sve veći utjecaj u informiranju i formiranju javnog mišljenja postavio je pitanje njegove medijske snage. Jesu li i u kolikoj mjeri bloggeri novinari? Odgovor na ovo pitanje teško je dati, ali možemo vam dati materijala za razmišljanje. 

Piše: Dražen Jurman

Bez obzira kojim se zanimanjem ili poslom bavite, bez obzira kako vam dan izgleda, negdje u njemu naći ćete onih 15 minuta do pola sata u kojima ćete sjesti uz kavu ili neko drugo piće i posvetiti se novinama, bilo onim papirnatim ili online izdanju. Ljudi smo, znatiželjna smo bića, informacije su nam vrsta hrane bez koje ne možemo, baš kao ni bez one prave hrane sa nutricionističkom vrijednošću. Kod klasičnih novina priča je jednostavna, tekst ćete pročitati, i bez obzira na to hoćete li vam se svidjeti ili ne, nemate nekog izbora. Tekst je takav kakav je, napisan i objavljen, jedino što vi možete napraviti je prekinuti čitanje kada shvatite da baš ne nudi neke pametne informacije, eventualno u sebi počastiti novinara nekim pogrdnim izrazom ili odlučiti da te novine više ne kupujete, već ćete sreću okušati s nekim drugim.

Istina u punom efektu

No, kod Interneta je stvar malo drukčija. Ako vam se način i količina prezentiranih informacija ne sviđa, uvijek možete odmah potražiti drugi tekst koji se bavi istom temom. No, postoje i situacije kada ni to neće zadovoljiti vaše apetite, jer su neke informacije ponekada jednostavno nedostupne za novinare, ili se pak ne mogu objaviti u potpunosti, a često su predstavljene na fini način, koji primatelju informacije ipak ne daje pravu sliku o njoj. Primjera je za to bezbroj, od nedavnih ističemo samo teroristički napad na Ameriku, pa rat u Iraku, tsunami u Aziji i tako dalje. Nabrojenim događajima je zajedničko da su informacije koje su išle u javnost strogo kontrolirane i/ili cenzurirane. Kod tsunamija su pak informacije ublažene, jer je većina slika i snimaka sa pogođenog područja bila previše šokantna i užasna da izađe u javnost. Vijesti i snimke ova tri događaja koje smo pratili u medijima i gledali na televiziji bile su strašne, ali ništa prema onima objavljenima na blogovima. Neposrednost informacija i komentara osoba koje su to prolazile, necenzurirane slike sa lica mjesta, prikaz događaja kakvi jesu, bez imalo propagande ili uljepšavanja rezultirali su okretanjem javnosti od medija prema blogu. Ono što je za popularnost Interneta kod nas napravio amaterski film poznate pjevačice, to je za prednost bloga prema medijima u Americi, ali i većem dijelu svijeta, bio rat u Iraku. 

Blog i rat

Taj je događaj imao dvojaki utjecaj na značenje i važnost bloga. S jedne strane je do kraja popularizirao blog, čiji je procvat počeo napadom na SAD 11. rujna. Na temi napada na Irak stvorena najveća blogosfera ikada, uz vrlo žive rasprave, sa argumentima i podacima pro i contra. S druge strane je etablirao blog kao novu vrstu medija, koja je pretekla klasične. Zasluge za to najviše imaju bloggeri sa lica mjesta, stanovnici Iraka, vojnici ali i novinari koji su bili u toj zemlji za vrijeme rata. Objavljivani tekstovi i fotografije dali su čitateljima novu, realnije perspektivu rata od vijesti koje su službeno objavljivane, a blog je postao izvor informacija kome se najviše vjeruje.

Nakon toga blog je sve više korišten kao alternativni medij, protuteža službenim informacijama, ali i način da se javnosti privuče pažnja na neke važne društvene događaje, događaje, koji političari često (zlo)upotrijebe za osobnu promociju. Jedan od najboljih primjera je teroristički napad na željezničku postaju u Madridu. Dok su španjolski političari i mediji taj tužan događaj koristili za sve i svašta, najviše predizbornu kampanju, a najmanje da odaju počast poginulima, blogeri su dali svoj mali, ali efektni doprinos. Kroz blogosferu su se širili postovi sa linkovima na servere i stranice na kojima ste mogli direktno pratiti prijenos antiterorističkih demonstracija na ulicama Madrida. Tako je svaki surfer u svijetu mogao doživjeti taj trenutak i biti dijelom njega. No, kako je popularnost bloga rasla, tako se razvijala i rasprava širila se i rasprava o tome koliko je utjecaj bloga kao medija.

Ime i prezime vs. nick 

Premda je popularizacija Interneta izazvala pravu revoluciju u dostupnosti informacija i njihovom prezentiranju, utjecaj "klasičnih" medija i njihovog načina informiranja ostao je jak. Što vam je vrijedilo imati neku aktualnu ili tajnu informaciju, ili možda "vruću" fotografiju, kad je niste imali gdje objaviti. Privatne web stranice imaju premali broj posjetitelja, čak je i e-mail spor u takvim situacijama, ostaju jedino tabloidi, a zna se kako oni barataju vijestima. I onda se pojavio blog, koji je ljudima dao mogućnost da pišu što žele i kako žele, a u blogosferi je informacija ipak dostupna većem broju ljudi odjednom, pa se lako i brzo širi. Od samog početka fenomena bloga postojao je latentni sukob između bloggera i novinara. Prst se uvijek upirao u novinare, da upravo oni potenciraju sukob, zbog straha od moći koji blog ima. Međutim, odgovornost je zapravo podijeljena, svoj dio krivice snose i bloggeri i novinari. Otkud i zašto taj "sukob", koji se toliko raširio da su u Americi održavane i konferencije sa temom "Blog vs. journalism". Klasičnim medijima zamjera se činjenica da informacije prezentiraju uz "lažnu objektivnost", informacije su uvijek umotane u celofan, često se potenciraju krive stvari da bi skrenuli pozornost sa onih bitnih, ili da bi u potpunosti sakrili bitne. Osim toga, novinari su često i sputani "višim" interesima, poput onoga da novinar neće često pisati negativan tekst o kompaniji koja se oglašava u njegovom mediju. Nije mudro gristi ruku koja te hrani. Zanimljivo, bloggerima se također zamjera "lažna objektivnost", odnosno objavljivanje informacija bez ikakve provjere, često i bez argumenata, u sigurnosti intime i privatnosti koju blog donosi. Potražite li malo po Internetu razmišljanja novinara o blogu, često ćete naći argumente koje možemo lako staviti u jednu rečenicu: Novinar mora stati iza svog teksta njegovim potpisivanjem, dok je blogger uvijek skriven nadimkom. Ipak, to ne umanje utjecaj onoga što u blogu piše, ako se radi o argumentiranim stvarima. Preslikamo li ovu priču na domaću blogosferu, identitet domaćeg Internet revolucionara Zombixa i nije važan. Ono što je bitno su argumenti u svakom njegovom tekstu, linkovi na relevantne telekom vijesti iz svijeta iz svijeta i komparativni prikaz.

Blogger kao novinar

S druge strane, i bloggeri često pretjeruju. Istina, gledajući u svjetskim okvirima, bloggeri su zaista otkrili mnoge afere, ali izjave poput one izrečene na spomenutoj konferenciji "Blog vs. journalism" da je kolektivno znanje bloggera o bilo kojoj temi veće i da će bloggeri svaku tamo obraditi bolje od novinara, i nisu najsretnije. Ipak, kraj prošle i početak ove godine donio je lagano pomirenje bloggera i novinara, a poziv bloggeru da prisustvuje konferenciji za novinare priikom američke predsjedničke kampanje označio je svojevrsno priznanje bloga kao medija. Barem u Sjedinjenim državama, gdje su ta pitanja bila naglašenija nego u Europi. U pripremi ovog teksta potražili smo mišljenje profesora novinarstva sa nekoliko europskih sveučilišta o pitanju medijske snage i uloge bloga, i svi su nam odgovorili gotovo slično. Kratko rezimirajući njihova mišljenja, zaključak je da se danas novinarstvo mijenja i prilagođava utjecaju i snazi bloga, a u tom procesu se mijenja i blogosfera, barem onaj njen dio koji se bavi ozbiljnim, političkim ili društvenim temama. Osobni doživljaj bloggera ili njegovo mišljenje ja važno, ali da bi napisani tekst u blogu imao snagu, mora imati što više argumenata, mora biti stavljan u kontekst sa drugim vijestima, koje prezentiraju "klasični" mediji. Želimo li gledati još šire, dolazimo do zaključka da bloggeri jesu novinari. Oni traže informacija i vijesti, pišu o tome, prezentiraju svoje mišljenje i utječu na mišljenje drugih. Jedina razlika između bloggera i "pravog" novinara je u tome što iza novinara stoji jedan ili više urednika, koji će određeni tekst eventualno svojim komentarima vratiti na doradu, dok su kod bloga čitatelji urednici, oni svojim mišljenjem, komentarima i vlastitim blogovima i/ili vijestima daju vrijednosni sud o postu blogera.

Kvalitetnih tekstova, vijesti i informacija naći ćete i u klasičnim medijima i na blogovima. Isto kao i jeftinog senzacionalizma. Stvar je čitatelja koje će informacije prihvatiti, koje neće i kako će ih prihvatiti. I sigurni smo da će se pitanje jesu li bloggeri novinari i kakav je odnos bloga i medija pojaviti još mnogo puta, između ostalog i na stranicama pc chipa. Jednoznačni odgovor je teško dati. Ono što je pak jasno je da blog kao medij ne treba podcijeniti. 

---

Blog: Nova opasnost za političare

Polako ali sigurno, blog postaje neprijatelj broj jedan političara. Slučaj našeg diplomata Vibora Kalođere je sitnica za neke događaje iz uvijek burne Amerike. Jedan od primjera je Jessica Cutler, 26-ogodišnja Amerikanka koja je pod nickom The Washingtonienne bila autorica zanimljivog bloga koji je opisivao njen buran seksualan život. Ono što je bio problem je činjenica da je Jessica radila u administraciji Kongresa, a neke od osoba spominjanih u blogu bili su visokopozicionirani dužnosnici. Kada je blog otkriven, Jessica je dobila otkaz. Ali i ponudu i za snimanje od Playboya, te ugovor za pisanje knjige o škakljivim detaljima iz života američkog kongresa, za koji će biti plaćena svotom od čak šest znamenki.

Koliko bloggeri mogu biti pogubni za političare pokazuje i priča o Trentu Lottu, senatoru koji je izgubio posao nakon jedne nesretne rasističke izjave na rođendanskoj zabavi starog predsjedničkog kandidata Stroma Thurmonda. Nakon toga je blogger Andrew Sullivan krenuo sa pomnim istraživanjem prošlosti i ostalih Lottovih izjava, a u istraživanju su mu se pridružili i drugi bloggeri. Zajedno su napravili lisatu događaja i izjava koje ukazuju da je Lott često davao rasističke izjave, čime je ovaj bio prisiljen odstupiti.

S obzirom da i Hrvatska ima zanimljivu galeriju političara, biti će zanimljivo pratiti hoće li bloggeri otkriti i kakvu političku aferu kod nas, s važnijim likovima i većim posljedicama od nesretnog Vibija.