Regulacija govora mržnje na webu

Internet svakom daje priliku da se izrazi. Na žalost, neki to zloupotrebljavaju, pa ga koriste za promoviranje govora mržnje, veličanje fašizma i nacizma, te ostalih gluposti kojih se civilizirani svijet odavno odrekao. Stoga smo ispitali kakva je pravna regulativa ove problematike u Hrvatskoj, ali i Europi.

Piše: Dražen Jurman

Kada smo početkom mjeseca rujna krenuli u pripremanje teksta o pravnoj regulativi Internet stranica koje veličaju fašizam i nacizam, nismo očekivali da će ta tema, istina u malo širem opsegu, izazvati još jedan "skandal" u medijima. Naime, prije nekih mjesec dana pojavila se priča o sve većem takozvanom govoru mržnje na Internetu, te promoviranju nacionalne, rasne i ostale diskriminacije i mržnje. Naravno, kao i svaki puta do sada kada je bilo riječi o zloupotrebama Interneta, svoj komentar dali su i pozvani i nepozvani, a čuli smo i niz prijedloga za neostvariva rješenja kontrole sadržaja na Internetu. Isto tako, još smo jednom bili svjedoci činjenice da i čelni ljudi odgovornih državnih institucija priznaju da policija i pravosudni organi još nisu u stanju adekvatno reagirati na dio zloupotreba Interneta. Premda smo tekst htjeli fokusirati na regulaciju veličanja fašizma i nacizma na domaćim stranicama, nismo mogli izbjeći i ostale oblike govora mržnje, jednostavno zato jer ih domaći zakoni jednako tretiraju. Premda su izmjene Kaznenog zakona iz 2003. predviđale posebnu inkriminaciju veličanja fašizma i nacizma, kao i ostalih totalitarnih režima, te je izmjene ukinuo Ustavni sud zbog proceduralne greške pri izglasavanju zakona. Osim analizom domaće regulative, ispitali smo kako su stvari riješene u Europi.

Rješenja iz Kaznenog zakona
Jedina kaznena odredba koja se bavi ovom problematikom je članak 174. Kaznenog zakona, koji inkriminira "Rasnu i drugu diskriminaciju", a koji je proširen da obuhvati i slučajeve u kojima se djelo čini preko računala i Interneta. Po tom članku, kaznom zatvora kaznit će se onaj tko s ciljem širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože, spolnog opredjeljenja ili drugih osobina. Ista kazna predviđena ja i za osobu koja s tim ciljem putem računalnog sustava raspačava ili na drugi način učini dostupnim javnosti materijale kojima se poriče, znatnije umanjuje, odobrava ili opravdava kazneno djelo genocida ili zločina protiv čovječnosti. Osim Kaznenog zakona ta djela dodatno regulira i dopunski protokol donesen uz konvenciju o Kibernetičkom kriminalu, kojim se Hrvatska, ali i ostale države koje su konvenciju ratificirale, obvezala da će sankcionirati svako širenje rasističkih i ksenofobičnih materijala te prijetnji i vrijeđanja putem računalnog sustava.

Odgovornost na tvorcima nelegalnog sadržaja
Dva su puta kojim se zadnjih godina širi govor mržnje na domaćem, ali i stranom webu. S jedne strane to su samostalne Internet stranice, dok se s druge strane širi interaktivnim web servisima, posebno blogovima i forumima. Ova razlika u Europi je važna zbog pitanja odgovornosti, a samim time i sankcioniranja ovog kaznenog djela. Premda ta razlika kod nas nigdje ne postoji u zakonima, o njoj itekako treba voditi računa, jer bi mogla izazvati probleme u praksi, jednom kada (i ako?) prvi ovakav predmet zaista završi pred sudom.
Kod samostalnih web stranica odgovornost prvenstveno leži na tvorcu stranice, nevezano za web hosting providera. Naime, kako se stranice često hostaju u inozemstvu, teško je očekivati da će strani web hosting provider znati kakav je sadržaj nelegalan u zemlji kojoj je namijenjen sadržaj određene stranice. Pravosudna tijela kaznenu prijavu dižu protiv osobe odgovorne za sadržaj stranice, a od hosting providera mogu tražiti samo informacije o osobi koja je hosting zakupila. Ako strani hosting provider odbije dati podatke o osobi odgovornoj za nelegalan sadržaj stranice koje hosta, pravosudna tijela obraćaju se zahtjevom za pravom pomoći odgovarajućim tijelima države gdje je registriran web hosting provider, koji onda izdaju potreban nalog. Čak i ako je osoba čiji sadržaj stranice krši zakon hosting zakupila kod domaćeg providera, stvar je vrlo slična. Primarna odgovornost je na tvorcu stranice, a ne na provideru. Štoviše, ako ne postoji obaveza hosting providera da kontrolira sadržaj, oni ga čak nisu dužni ni prijaviti, premda je praksa europskih zemalja pokazala da hosting provideri takve stranice uklanjaju, uz odgovarajuću prijavu nadležnim organima.

Dva nivoa odgovornosti
Situacija je drukčija kada je riječ o interaktivnim Internet servisima kao što su blogovi i forumi. S obzirom na to da dozvoljavaju veću dozu anonimnosti korisnicima, odgovornost u ovom slučaju ide u dva nivoa. Prvi i glavni je još uvijek osoba odgovorna za postavljanje sadržaja govora mržnje, no u iznimnim slučajevima može biti kažnjen i provider usluge, poput vlasnika blog servisa ili foruma. Ukoliko se zbog govora mržnje ili nekog oblika diskriminacije prijavi određeni korisnik, tema ili blog koji krše zakon ili pravila korištenja usluge, provider mora suspendirati korisnički račun, ukloniti spornu diskusiju ili blog. U slučaju da pravosudni organi ili privatni tužitelj pokrenu postupak, on je usmjeren na tvorca sadržaja. Međutim, u slučaju da je tvorca sadržaja nemoguće identificirati, zbog anonimnosti koju nude ovakvi servisi, a dokaže se da provider sadržaja, vlasnik foruma ili blog servisa, nije uklonio takav sadržaj, premda je bio na njega upozoren, tužba se može dignuti i protiv njega. Ponavljamo, ovakvo rješenje kod nas još ne postoji, koristi se u Americi i nekim europskim zemljama, ali bi o njemu naš zakonodavac mogao razmisliti. Cilj ove odredbe nije, kao što bi neki mogli pomisliti, prišiti krivicu bilo kome, već samo uvesti jednu dodatnu zaštitnu mjeru u sprječavanju pojavljivanja ovakvog sadržaja na Internetu. Ako je određeni Internet servis upoznat i upozoren na činjenicu da njegov korisnik krši zakon šireći govor mržnje, te ništa ne napravi da to spriječi, nema razloga niti osnove da izbjegne odgovornost.

Domaća iskustva
Što se tiče govora mržnje te veličanja fašizma i nacizma na Hrvatskom webu, primjera je, na žalost, sve više. U zadnje vrijeme došlo je do eksplozije blogova s tom tematikom na domaćem blog.hr servisu. Zajedničko većini tih stranica je činjenica da bi, da nisu tragične i protuzakonite, zapravo bile smiješne. Gotovo sve ih karakterizira očajan pravopis, jednostrana verzija povijesti ali i nepoznavanje činjenica koje spadaju u opću kulturu. Njihove adrese ovdje nećemo navoditi, jednostavno zato jer ih ne želimo reklamirati. S obzirom na to da je očito da krše zakon, pitali smo jednog od osnivača blog.hr servisa Željka Anderlona kako su se uopće ti blogovi našli tu i kakva im je daljnja sudbina. "Redakciji je nemoguće kontrolirati sadržaj svih blogova, jednostavno zato jer ih ima preko 35 tisuća, pa se oslanjamo na prijave drugih. Svi blogovi koji krše zakone RH biti će uklonjeni, kao što smo već uklonili određeni broj blogova zbog neprihvatljivog sadržaja. Radi se ipak o relativno malom broju blogova, manje od deset", rekao nam je Željko Anderlon, te dodao da će svi sporni blogovi, čije smo mu adrese poslali, biti provjereni, te ukoliko krše zakone i pravila korištenja Blog.hr servisa i uklonjeni. Ipak, u vrijeme pisanja ovog teksta, nekih desetak dana nakon izjave Željka Anderlona, svi sporni blogovi još dostupni.

Procesuiranih slučajeva - nula
Sadržaj na Internetu teško je kontrolirati, korisnika ima svaki dan sve više, a neki od njih zloupotrebljavaju Internet govorom mržnje i veličanjem fašizma i nacizma, stvari i pokreta kojih se civilizirani svijet odavno odrekao. Pravna regulativa ovog područja u Hrvatskoj još uvijek u povojima, pa će trebati još rada na zakonskim rješenjima, ali i edukaciji policijskih i pravosudnih stručnjaka koji će se ovom problematikom baviti. Koliko god smo htjeli ovaj tekst lišiti suhoparne pravne priče i ilustrirati ga primjerima iz prakse, nismo uspjeli. Razlog za to je jednostavan - domaće pravosuđe i policija još nisu zabilježili ni jedno jedino kazneno djelo diskriminacije preko Interneta!? Stoga ćemo morati čekati prvi sudski postupak da vidimo kako će stvari funkcionirati u praksi. Jasno je da policija i pravosuđe imaju i važnijeg posla od ove problematike, ali pred njom oni, kao i mi, ne trebamo i ne smijemo zatvarati oči. Stoga ako primijetite web stranice, rasprave i komentare na forumima ili pak blogove takve tematike, uzmite dvije minute vremena pa ih mailom prijavite administratorima ili čak policiji, pa im, ako ništa više, skrenite pažnju na ovaj problem. Ipak, živimo u 21. stoljeću, a ne u srednjem vijeku.

Uz postojeća rješenja iz Konvencije o kibernetičkom kriminalitetu, Europa će se protiv govora mržnje boriti i u sklopu borbe protiv terorizma. Naime, Europska komisija predstavila je nedavno strateški dokument o osiguranju nadzora telefonskih i mobilnih veza, elektroničke pošte, ali i Interneta i satelitske televizije, a sve s ciljem borbe protiv terorizma. Dokument predlaže i pohranu telekomunikacijskih podataka u razdoblju od godine dana, odnosno šest mjeseci kod pohrane podataka sa Interneta.
Kako bi se spriječila radikalizacija mladih i njihovo okretanje terorizmu, dokument zahtjeva detaljnu kontrola elektroničkih medija kako bi isključili promidžbu mržnje koja se širi preko Interneta ili satelitskih TV programa. "Ne možemo dopustiti da mladi na televiziji ili Internetu gledaju nastupe koji pozivaju na mržnju", rekao je Franco Frattini, povjerenik zadužen za unutarnje poslove i pravosuđe. Na predstavljanju dokumenta javnosti, predsjednik Europske komisije Manuel Barroso naglasio je da cilj dokumenta nije ograničenje slobode izražavanja, niti će za to biti korišten. Dodao je da će Europska komisija nastaviti poticati odgoj za toleranciju i dijalog kultura.