LOUNGE: GLAZBA I STIL ŽIVOTA

Ne tako davno, netko se usudio primijetiti: diskoteke su zastarjele i out, i pomalo nestaju. Ova nedodirljiva institucija večernjeg izlaska, stara preko trideset godina, gubi svoj status u svijetu hyper-generacije. Svaki stariji ljubitelj večernjeg provoda možda se ovakvom razmišljanju začudio ili usprotivio, ali činjenica je da novi moderni klinci sve manje luduju za disko-klubovima u klasičnom smislu i uživaju u novim oblicima zabave. Danas su DJ-i zvijezde kao i pjevači ili glazbene skupine, samo na jedan sasvim drukčiji način. Specijalizirani klubovi, glazbeno-umjetnički projekti, performansi i party-i u halama i što raznovrsnijim prostorima, postali su omiljena mjesta. Mnoge diskoteke i dalje dobro rade, ali samo ako se sustavno prilagođavaju onome što mladi clubberi traže (poznati DJ-i, multimedijalni događaji, maštovita pića i atrakcije) ili pak ako starim koncepcijama (red uspješnica s top lista, red vječnih hitova, manekenke i poznate osobe) ispunjavaju želje nostalgičara i starije disko generacije.

Dok se kod nas poslovni ljudi u svojim dvadesetim i tidesetim godinama žale da se nemaju gdje provesti i oduševljavaju se after work party projektima koje smo preuzeli od Talijana, u zapadnoj Europi stvorio se jedan novi trend – lounge barovi. Glazbeni diskovi i radio stanice uglavnom su medij putem kojeg je naša sredina upoznata s pojmom i zvukom lounge-a. Mnogi će se sjetiti velikog lounge hita skupine Levitation More Than Ever People ili nedavnog singla St Germain Sure Thing. Poznati Radio Monte Carlo, kod nas prilično slušan preko satelita, svoj cjelonoćni program «Monte Carlo Nights» posvetio je većinom lounge zvukovima, što ga je učinilo jednim od najslušanijih programa u Europi. Popularnost programa pratilo je i izdavanje Monte Carlo Nights glazbenih kompilacija. Danas mnogi ljudi rado popunjavaju svoje fonoteke lounge kompilacijama mondenih pariških lokala i turistima omiljenih egzotičnih otoka. Kod nas najpoznatije, kompilacije Caffé Del Mar imaju kultni status među ljubiteljima glazbe.

Mnogi upravo Caffé Del Mar na Ibizi smatraju prvim lounge barom. Osmišljen kao mjesto gdje će ozbiljniji poslovni ljudi moći navečer izaći i opustiti se, kao alternativa techo clubovima na Ibizi, ubrzo je postao omiljeno okupljalište kako yuppija tako i umjetnika. Tajna je bila u posebnoj atmosferi: kontrastu mirnoće i opuštanja uz zalazak sunca i miris mora, s poticajnim i kontemplativnim zvukovima lounge glazbe koju je svirao poznati DJ José Padilla. Ta kombinacija ozbiljnosti i inspiracije pomirila je naizgled nepomirljivo, poslovne ljude i umjetnike.

«Lounge nije samo glazba, lounge je stil života, svojstven intelektualnim i umjetničkim tipovima i samo ga oni potpuno mogu razumjeti. Lounge bar idealno je mjesto za opuštanje, chill out nakon napornog dana». Tako Ben Watt, mastermind popularne grupe Everything But The Girl, opisuje novi europski trend restorana i bara. Takva izjava daje dojam da su lounge barovi pomalo elitistički koncept, što sasvim sigurno i jesu. Za jedno piće u lounge baru možete popiti dva do tri u tipičnim lokalima, hrana je dvostruko skuplja nego u «običnim» restoranima, a cijena garderobe mogla bi vas također iznenaditi. No, u slučaju lounge barova elitizam ne znači i snobizam. Sistem «vidjeti i biti viđen» nije bitan, već je bit lounge bara opuštanje u društvu prijatelja ili suradnika. Nije rijedak prizor brainstorminga nekoliko poslovnih ljudi.

Kako izgleda lounge bar i što vas tamo očekuje? Radi se o velikom prostoru koji se sastoji od prostranog živahnog restorana, neformalnijeg bara na galeriji koja gleda na restoran, a uglavnom i VIP salona. Glazba vas tjera da povremeno zanjišete bokovima ili značajno vrtite glavom, ali plesa ipak nema. Interijerom bara šeću se mlađahni poslovnjaci u odijelima ili moderno ležernoj odjeći, a ponuda hrane i pića jednako je trendovska kao i posjetitelji. Gosti mogu uživati u koktelima, voću na mrvljenom ledu, sirevima i krekerima sa začinima, a pogotovo u iznimno popularnom sushiju. Lounge barovi kakvi su danas in, razvili su se u Francuskoj, koja je svoju kulturu dugotrajnih društvenih večera uz vrhunski gastronomski užitak, postavila u novi, moderni ambijent. Dodamo li tome činjenicu da su neki francuski DJ-i napravili veliki bum u Europi svojom zavodljivom retro-elektronikom nazvanom french touch, nije ni čudo da se najpoznatiji lounge barovi nalaze u Francuskoj. Buddha Bar, Man Ray ili Alcazar postali su simboli noćnog života Pariza, koji su ubrzo dobili svoje pandane u ostalim europskim i prekooceanskim metropolama. 

Uređenje lounge bara prepušteno je mašti vlasnika i dekoratera, a svako pretjerivanje u udobonosti i stilu strogo je dopušteno. Zvijezdama omiljeni Man Ray, kojeg su zajedno otvorili Johnny Depp i Sean Penn, oživio je pospani pariški Champs-Élysées i pretvorio ga u središte večernjeg provoda. Nekadašnje kino, smješteno u četvrti kazališnih i televizijskih producentskih kuća, danas je impozantan prostor prepun kipova, s velikom fontanom u restoranu, uređen u japanskom stilu i zlatnim tonovima. Također nedaleko Elizejskih poljana, mnoge privlači Mezannine/Alcazar, jednako luksuzan, ali manje pretenciozno uređen bar. Podjela na restoran i bar-galeriju je gotovo jednaka onoj u Man Rayu, ali uređenje kombinira minimalističke forme, vedre boje i lakirane površine. Zajednički su im naslonjači u kojima ste nužno opušteno smješteni u poluležećem položaju i restoran u kojem se osjećate kao u nečijoj prostranoj primaćoj sobi. Takav stil uređenja i ponuda hrane podsjećaju na Daleki Istok, trend koji slijedi veliki broj lounge barova. Prvi ga je u modu uveo Buddha Bar, koji mu duguje veliki dio svoje prvotne popularnosti. Takva novost nije mogla proći neopaženo u Parizu, pa je Buddha Bar uskoro postao omiljeno mjesto jet-seta, kome je uskoro počeo i podilaziti. Pretencioznost ga je koštala popularnosti, pa ga danas loungeri izbjegavaju birajući radije manje uštogljeni Man Ray ili finiji Alcazar.

Dio svoje atmosfere ovi barovi dočaravaju još jednom posebnosti; CD kompilacijama s karakterističnim pjesmama koje ćete tamo čuti. Kompilacije su sve obavezniji dio imidža, ali i način reklame. Svatko kome se svidi lounge bar naprosto mora kupiti njegovu kompilaciju, a za one koji nisu bili tamo, pozivnica je da dođu i atmosferu sa CD-a dožive na licu mjesta. Man Ray kompilaciju možete preslušati zavaljeni u ležaljku pored jedne od fontana. Mezzanine/Alcazar svoje kompilacije snima uživo, pa ako se u to vrijeme nađete u lokalu, velike su šanse da završite u foto albumu na coveru CD-a. Kompilacije slažu poznati DJ-i, koji često nastupaju vikendom, dok je tjedni program prepušten mlađima koji na taj način stječu iskustvo i grade ugled. Premda djeluje malo čudno što mladi DJ-i sviraju na ipak elitnim mjestima, vrlo brzo shvatite da u lounge baru bit nije toliko u miksanju glazbe, već u njenom izboru i slaganju. Svirku DJ-a često prati performance MC-a u živo, osobe koja u rap stilu nenametljivo pjeva i diže atmosferu.

Lounge zvukovi ni u Hrvatskoj nisu savim nepoznati. Kompilacije imaju svoje vjerne kupce, a modernim chill-out ritmovima posvećen je Kontrapunkt u klubu Aquarius, povremeno No.1 klub na zagrebačkoj Novoj Vesi i još poneki programi. Njihova bi publika vjerojatno bila kritična masa koja bi se rado prepustila užicima ove inteligentne i opuštajuće glazbe, uz pripadajući prostor i ponudu. Uostalom, nekoliko mogućih prijevoda riječi lounge, asociraju na sve ono za čim čeznete nakon stresnog dana punog obaveza. Termin lounge označava dugi naslonjač, lijenu ili polaganu šetnju i konačno, pravac u glazbi za urbane sanjare.