Reportaža

LUKSEMBURG - EUROPSKA DNEVNA SOBA

Kada je 963. godine grof Siegfried sagradio svoj Lucilinburhuc (mali dvorac) na brdu iznad rijeke Alzette, nije ni slutio da će njegov dom postati jedna od najmanjih, ali i najbogatijih država na svijetu.

Premda zbog pomalo vojničkog izgleda ne osvaja svakog posjetioca, Luksemburg sa svojim opuštenim načinom života ima svoju čar. Strateški važan položaj na križanju rimskih cesta učinio ga je metom svih velikih sila u povijesti, pa je tako samo u zadnja četiri stoljeća bio okupiran i razrušen preko 20 puta. Česte okupacije dale su mu posebnost koja se očituje u raznim utjecajima u arhitekturi, ali i stilu života. Najveći dio svog današnjeg izgleda Luksemburg duguje francuskom vojnom inženjeru Maréchal de Vaubanu koji je krajem 17.-og stoljeća projektirao većinu gradskih zidove i tvrđava, pa je grad kroz povijest nosio nadimak «Gibraltar sjevera». Kada su polovinom 19. stoljeća stanovnici naumili srušiti zidine, većinu su morali ostaviti jer su toliko bile povezane s gradom da bi se inače urušio. Današnji ostaci: tri masivna obrambena zida s 24 tvrđave i mreža podzemnih pećina dugih preko 25 kilometara, takozvani kazemati, turističke su atrakcije Luksemburga koje ne možete izbjeći. Kazemati su zaslužni da je velik dio stanovništva ovog neobičnog grada preživio napade u drugom svjetskom ratu. Iako se proglasio neutralnim, Nijemce to nije spriječilo da dvaput oštro napadnu Luksemburg.

Najljepši dio zidina je uz dolinu Petrusse gdje su ugrađene u prirodni stjenoviti okoliš koji je inspirirao poznatog njemačkog pisca Johann Wolfgang von Goethea za njegove slike i tekstove. Potvrdu ljepote Luksemburga dali su i stručnjaci UNESCOa koji su ga 1994. uvrstili na World Heritage listu. Na platou iznad doline Petrusse sagrađena je katedrala Notre Dame de Luksemburg, zaštitnice grada koju Luksemburžani posebno štuju. Prema pričanju stanovnika, poklonio joj se i Napoleon kad je osvojio Luksemburg te je odbio primiti ključeve grada tražeći da ostanu u dobrim rukama Madone. U svibnju se četrnaest dana slave Marijine svečanosti i svaki dan se kip obučen u razlličitu haljinu pronosi gradom. Postao je običaj da kraljevske obitelji iz raznih zemalja daruju nove oprave, pa Madona već ima zavidnu kolekciju haljina. Jednu od ljepših darovala je i carica Marija Terezija.

Luksemburg je kontrast modernog poslovnog, bankama ispunjenog grada i stoljetne utvrde na stijenama na kojima je smješten. Podijeljen je na četiri različita dijela: centar, stari dio ili Grund, četvrt uz rijeku Alzette i moderni dio Centre Européen. Ulazak u grad nudi prizor od kojeg zastaje dah. Goleme zidine, unutar kojih na brdu stoji grad, obrušavaju se na prostranu šumovitu dolinu Petrusse, oazu prirode, svježeg zraka i tišine. Veliki dio svoje opuštene atmosfere Luksemburg duguje upravo tom dijelu grada. U samo nekoliko minuta možete se iz poslovnog centra spustiti do mirnog, parkovima i šumom ispunjenog starog grada. Sam centar pješačka je zona oko dva trga – Place Guillaume II i Place d'Armes, koji je i glavni gradski trg, popularno zvan «gradska dnevna soba». Sagrađen je kao mjesto za vojne parade, a danas je drvećem okruženi trg s uvijek punim restoranima i kafićima, te glavna gradska promenada. Vikendom Luksemburžani uživaju u nastupima mladih glazbenika koji na malom koncertnom paviljonu uveseljavaju jutarnju kavu.

Ovdje ćete naići i na glavnu šoping vrevu, iako nemojte očekivati blještave krpice i modne ludosti. U Luksemburgu se može naći većina svjetski poznatih marki, no ipak prevladava kvalitetna klasika i butici domaćih kreatora. Posjetiocima koji vole kupovati preporučujemo dućane sa satovima, servisima za jelo i barem navratite u luksuzni Villeroy & Boch, dućan luksemburškog proizvođača kristala. Place Guillaume II manji je trg kojim dominira Gradska vijećnica. Svake srijede i subote ujutro pretvara se u popularnu zelenu tržnicu, s velikim izborom različitog voća i povrća, koje su važan dio prehrane Luksemburžana. Tu je smještena i najpopularnija luksemburška slastičarnica Kaempff-Kohler, koja sa svojom osamdesetgodišnjom tradicijom predstavlja mjesto koje ne smijete zaobići.

Odmah iza Place Guillaume II je i Palais Grand Ducal, palača luksemburškog vojvode Henria. Premda Vojvoda živi izvan grada, često je u palači prilikom diplomatskih sastanaka. Stanovnici ove male države rado će se pohvaliti kako se njihovi plemenitaši malo po čemu razlikuju od ostalih građana. Iako nama takve stvari nisu toliko čudne, mnogi stranci ostanu iznenađeni činjenicom da Vojvodina djeca idu u običnu školu i da ih nije teško sresti s društvom u kinu, ili da ministri u pauzama slobodno bez pratnje šeću gradom i ručaju u istim restoranima kao i turisti. Blizu palače je i Plateau du St. Esprit, s kojeg se pruža pogled na pitoreskni Grund, gdje se spuštate velikim liftom. Grund je nekoć bio radnička četvrt, a danas je ovaj mirni dio grada dom najpopularnijim luksemburškim restoranima. Četvrt uz rijeku Alzette nastavlja se na Grund i omiljeno je šetalište građana. Luksemburžani nastoje očuvati njegov duh stalnim renoviranjem zgrada i crkava. Jedna od metoda je subvencioniranje bojanja fasada obiteljskih kuća ako se obojaju u tradicionalnoj žuto-crvenoj boji.

U kozmopolitskoj atmosferi Luksemburga, nije ni čudo da se Robert Schuman, rođen u blizini Grunda, tako predano zalagao za ujedinjenje Europe. Centre  Européen sa svojim modernim zgradama u čeliku i staklu sušta je suprotnost starom dijelu grada. Smješten je visoko na Kirchberg Plateau, a sa starim dijelom povezan je velikim mostom Pont Grand-Duchesse Charlotte, poznatijim pod imenom «Crveni most». Izgrađen je poslije Drugog svjetskog rata kao dom institucijama Europske Unije, kojoj je Luksemburg i jedan od osnivača. Danas su tu smješteni Europski sud pravde, krovna pravosudna institucija Unije, Europska banka za investiranje, druge europske institucije ali i elitni luksemburški hoteli. Time mali Luksemburg dobiva veliku ulogu u ujedinjenoj Europi.

Duga povijest obrane i utvrđivanja, učinila je Luksemburžane ljubaznim, ali dosta suzdržanim i strogim narodom. U mentalitet im je ugrađena želja da žive samostalno i u miru, ali u prisnim odnosima sa svojim susjedima. Potreba za povezivanjem sa susjednim Belgijancima, Nijemcima i Francuzima, ali i razne vojske koje su prolazile ovim gradom, zaslužni su da je Luksemburg zemlja s najvećim postotkom stranog stanovništva u Europskoj Uniji. Izvorni Luksemburžani svjesni su opasnosti za svoj jezik i identitet, ali i velikih ekonomskih prednosti. Luksemburški jezik (Lëtzebuergesch) prije desetak godina priznat je kao nacionalni jezik i iako se bazira na njemačkom, danas predstavlja specifičnu mješavinu njemačkog, francuskog i engleskog jezika. Školsko obrazovanje osigurava višejezičnost. Luksemburški se uglavnom govori kod kuće, a unatrag nekoliko godina uči se i u školama. Svakih nekoliko godina školskog obrazovanja mijenja se jezik na kojem se izvodi nastava; prvih šest godina nastava je na njemačkom, a nadalje na francuskom, koji su oba službeni jezici. Dodamo li da gotovo svaki stanovnik metropole govori i engleski, jasno je koje su prednosti poslovne suradnje u Luksemburgu.

Još od 1929. luksemburški zakoni favoriziraju i potiču otvaranje banaka i holding kompanija. Od dvjestotinjak banaka koliko ih je danas u metropoli, većina ih se nalazi na modernom Boulevard Royalu. Sasvim simbolično, širokim bulevarom dominira toranj Luksemburške centralne banke u obliku ispruženog prsta koji upozorava ljude da štede novac u banci. Osim banaka i europskih institucija, poslovnjaci diljem svijeta poznaju Luksemburg kao međunarodni centar sajmova, kongresa i konvencija. Sve to omogućuju dobre ceste, odlični restorani, hoteli i uslužne djelatnosti. Organizacijske sposobnosti i uslužnost luksemburškog turističkog ureda i drugih organizacija tako su dobre, da se u jednom vodiču duhovito primjećuje: Ako biste, recimo, poželjeli organizirati primanje u kazematima, samo izvolite, stručnjaci za konferencijske poslove će vam to moći urediti.

Konglomerat naroda u jednoj maloj državi, čiji je negdašnji teritorij smanjivan na račun Belgije, Njemačke i Francuske, donio je brojne prednosti luksemburškoj kuhinji i kulturi. Iako se o luksemburškoj hrani ne čuje mnogo, činjenica je da Luksemburg ima najviše restorana po glavi stanovnika koji su dobili Michelinove zvjezdice. Poznati Clairefontaine i St Michel smješteni su u samom gradu, a lako ćete doznati i za niz drugih kvalitetnih mjesta u okolici. Nekoliko hvaljenih nacionalnih jela, kao i cjelokupna gastronomska ponuda često se opisuju kao kombinacija francuske finoće i njemačke velikodušnosti. Svaki gurman svakako bi trebao isprobati Mosel vino i sušenu svinjsku vratinu.

Osim Goethea, i engleski pejzažist William Turner nije odolio ljepoti doline Petrusse. Franz Listz zadnji je klavirski koncert izveo u «Casinu bourgeous», prostoru koji je danas postao omiljen izložbeni prostor modernim umjetnicima. Kazalište, kino i koncerti obilježeni su velikom raznovrsnošću djela različitih jezika i kultura, pa inače mirni i skromni Luksemburg vrvi bogatim multikulturalnim životom. Pri posjeti ovom gradu, malo vremena svakako treba izdvojiti za posjet Povijesnom muzeju grada, impresivnom arhitektonskom spoju moderne građevine od stakla i starog Glazbenog konzervatorija iz 15. stoljeća. Dva kata muzeja nalaze se pod zemljom i ugrađeni su neposredno u stijenu, a na tri nadzemna kata vozi vas veliki stakleni lift.

Promatrajući ljude u svojim uobičajenim aktivnostima, a znajući istovremeno sve osobitosti koje čine Luksemburg europskim centrom, ostaje zadivljujući paradoks da je stanovnicima metropole stil života konzervativan, ali im je način razmišljanja potpuno otvoren. Iako Luksemburg teži biti što bliže susjedima, Luksemburžani su uvijek bili ponosni na svoju individualnost. Zato je i njihov moto, ispisan iznad prolaza St. Michel u Rue de l' Eau, «Mir wölle bleiwe, wat mir sin» - Želimo ostati ono što jesmo.